Odiseja Omara Kuka: Igrač koji se uspinjao i padao kroz karijeru

Omar Šarif Kuk, nekadašnja zvijezda njujorških igrališta, prešao je put od NBA promašaja do uspješne trenerske karijere u Kavsima. Njegova priča je puna uspona i padova.

0
Odiseja Omara Kuka: Igrač koji se uspinjao i padao kroz karijeru

Omar Šarif Kuk je bio zvijezda njujorških igrališta. Napustio je Univerzitet Sent Džons nakon samo jedne godine, doživio potpuni neuspjeh u NBA ligi, a potom igrao za 13 klubova širom Evrope prije nego što je započeo trenersku karijeru. Šta Kuk ima zajedničko sa Kevinom Durentom, Karmelom Entonijem, Krisom Bošom i Kajrijem Irvingom? Možda potencijal, jer je talenta imao napretek, ali svakako ne profesionalnu karijeru. Svi su Ol-Amerikan nakon samo jedne godine koledža.

Učešće na najprestižnijoj srednjoškolskoj Ol-star utakmici u SAD obično predstavlja odskočnu dasku ka NBA ligi, ali naravno da svi ne uspiju da stignu do nje ili da u njoj ostave trag. Kuk je djelovao kao jedan od onih kojima je to bilo suđeno. Umjesto toga završio je u Samari, na obali Volge, hiljadu kilometara istočno od Moskve, samo jednoj od brojnih stanica na njegovom dugom evropskom putovanju, tokom kojeg je nosio i dres Milana.

Rođen je 1982. godine u Bruklinu, a igrao je za Sent Džons. U NBA ligi nastupao je za Portland i Toronto, dok je u Italiji nosio dres Milana u sezoni 2011/2012. Koliko smo samo puta u ovoj rubrici pisali o njujorškim igralištima, nepresušnom izvoru košarkaških talenata? Dodajmo toj listi još jedno ime. Krajem prošlog vijeka Kuk je na asfaltu oduševljavao jednako kao legende ulične košarke poput Stefona Marberija, Lensa Stivensona i Kembe Vokera.

U srednjoj školi "Christ the King" u Kvinsu odmah je postao zvijezda. Cilj je, naravno, bio NBA, ali ne zbog luksuznih automobila, skupe garderobe ili nakita. Njegova prva misao bila je majka Laverne, koja je i dalje živjela u istom stanu u četvrti Fort Grin u Bruklinu, gdje je Omar odrastao. "Zaslužuje mjesto na kojem će jednostavno moći da se opusti", govorio je Kuk, misleći na stres i teškoće života u jednom od najproblematičnijih djelova Njujorka.

"Toliko dugo živimo tamo da više ni ne primjećujemo stvari koje odmah upadaju u oči ljudima koji dolaze sa strane. Ali mislim da oboje znamo da postoji bolji način života i volio bih da ga ona doživi". Kada je Omar imao 10 godina, poznata emisija CBS-a "60 Minutes" emitovala je prilog o njemu i njegovoj majci. Tema su bili samohrani roditelji koji pokušavaju da zaštite svoju djecu od loših uticaja. Kamere su zabilježile Laverne kako kroz prozor stana posmatra sina dok igra košarku, kako bi bila sigurna da se ne druži sa pogrešnim ljudima.

Za Omara se ambicije nisu mjerile materijalnim stvarima. "Želim da ljudi misle da sam bio jedan od najboljih koji su ikada igrali ovu igru", govorio je tada. Takva sudbina djelovala je gotovo izvjesno tokom njegove srednjoškolske karijere, koju je krunisao poziv na Ol-Amerikan utakmicu. "Riječ je o spektakularnom talentu", rekao je tada Bob Oliva, koji je tokom 21 godine u školi "Christ the King" trenirao osmoricu budućih NBA igrača.

"Omar je zaslužio mjesto u istoriji njujorške košarke. Teško je reći ko je najbolji u gradu kao što je Njujork, ali on je bez sumnje bio među najboljima svoje generacije". Već tada je bilo jasno koliki je potencijal imao. Kukov san bio je da igra za Univerzitet Sjeverna Karolina, koji je proslavio Majkla Džordana i jedan je od najuglednijih američkih košarkaških programa. Međutim, stipendija koju je toliko želio dodijeljena je drugom igraču. Na Univerzitetu su svoju odluku obrazložili tvrdnjom da nijesu sigurni da bi mogao da prati akademske obaveze.

Zbog toga je upisao Sent Džons i ostao u rodnom Njujorku. Reći da je to bilo razočaranje možda je pretjerano. Istina, Red Storm nije imao ugled Sjeverna Karolina, ali riječ je o univerzitetu na kojem je godinama radio legendarni Lu Karneseka i iz kojeg su izašli igrači poput Krisa Malina i Marka Džeksona. Kuk je vrlo brzo postao prva zvijezda ekipe, iako sam nije mogao da izvuče Sent Džons iz prosječnosti. Njegova brucoška sezona završena je sa 14 pobjeda i 15 poraza.

U tom trenutku počeo je ozbiljno da razmišlja o prelasku među profesionalce. Nastupio je na predraft kampu u Čikagu, gdje je privukao pažnju Majkla Jordana i Ajzee Tomasa. Ohrabren procjenama NBA skauta da bi mogao biti jedan od prvih izabranih plejmejkera, prijavio se za draft. Na draftu u "Madison SKver Gardenu" Vašington je kao prvog pika izabrao Kvomija Brauna, koji će kasnije biti proglašen jednim od najvećih promašaja u istoriji drafta.

Pred Kukovim očima nizala su se imena: Desagana Diop, Rodni Vajt, Kedrik Braun, Vladimir Radmanović, Kirk Haston, Džo Fort, Raul Lopes, Semjuel Dalembert, Trenton Hasel... Kada je zamjenik komesara NBA izgovorio njegovo ime, stiglo se do 32. pozicije. Orlando ga je izabrao, ali ga je odmah proslijedio Denveru. Ništa od toga da bude prvi izabrani plejmejker.

U međuvremenu je bio počasni gost velike proslave organizovane u njegovu čast, čekajući da David Stern prozove njegovo ime mnogo ranije. Razočaranje je bilo ogromno. Njegov trener na Sent Džonsu, Majk Džarvis, bio je razočaran što je Kuk prerano napustio koledž. "Nikada nije bilo pitanje talenta, jer sam tada vjerovao, a vjerujem i danas, da ima kvalitet da uspije. Ali svakome bih savjetovao da ostane još godinu. Ko ne bi imao koristi od još jedne godine na koledžu? Još godina razvoja, sazrijevanja i napretka".

Kuk to nije dobro prihvatio. Toliko se naljutio da je preko člana porodice poručio treneru da se neće vraćati na Sent Džons. "Svi pišu da sam pogriješio što sam otišao. Govore da nisam bio spreman, da nisam dorastao zadatku svaki put kada stvari krenu loše u nekom klubu. Znam da mojoj majci nije prijatno da čita takve tekstove, ali ja sam odavno prestao da ih doživljavam lično. To su tuđa mišljenja. Ljudi misle da je sve ovo povezano sa mojom košarkom, ali nije. Riječ je o mom sazrijevanju kao čovjeka".

Nije uspio čak ni da izbori mjesto u sastavu Denver Nagetsa. Njegov najveći nedostatak bio je šut za tri poena, praktično nepostojeći, što potvrđuje i procenat od svega 36 odsto tokom koledž karijere. Upozorenja su, dakle, bila očigledna. Kada je Kuk odradio probni trening za Njujork Nikse, tadašnji trener Džef van Gandi ga je pozvao u kancelariju i ozbiljno ga iskritikovao. Poruka je bila jasna - način na koji je kritikovao Mikea Jarvisa bio je nezreo potez, pogotovo zato što bi mu taj trener jednog dana mogao pomoći u NBA ligi.

"Smatrao je da sam cijelu situaciju trebalo drugačije da riješim", prisjećao se Kuk. "Bio je to dragocjen savjet, a činjenica da je došao upravo od njega učinila ga je još važnijim". Težak karakter? Možda. Ali Kuk je smatrao da takav utisak proizlazi isključivo iz njegovog ponašanja na terenu - bio je izuzetno takmičarski nastrojen i nije pokazivao nimalo milosti prema protivnicima. "Ljudi vide Omara Kuka na parketu i misle da sam takav i u privatnom životu. A zapravo su to dvije potpuno različite osobe. Kada izađem na teren, nemam prijatelje - želim samo da pobijedim. Ljudi misle da sam grub, a ja samo želim pobjedu. Tako razmišljam još od srednjoškolskih dana".

Pošto ga je Denver otpustio, Kuk je narednih pet godina uporno pokušavao da pronađe mjesto u NBA ligi, ali je uglavnom igrao u razvojnoj ligi za Fajetvil Petriotse. Zarađivao je svega 27.000 dolara godišnje, pa je san da majci kupi kuću morao da sačeka. Nije otišao dalje od nekoliko nastupa u predsezoni, a njegov NBA učinak ostao je skroman - odigrao je samo 22 utakmice u regularnom dijelu sezone: 17 za Portland Trejblejzerse tokom sezone 2003/2004. i pet za Toronto Reptorse 2004/2005.

Posljednji NBA meč odigrao je 20. aprila 2005. godine, u pobjedi Toronta nad Klivlend Kavalirsima rezultatom 104:95. Utakmicu je završio sa 19 poena, devet asistencija, dva skoka, dvije ukradene lopte i jednom blokadom. Kuk je tada shvatio da će, želi li da nastavi profesionalno da se bavi košarkom, morati da napusti Sjedinjene Države. Sa samo 24 godine prihvatio je ponudu belgijske Deksije, daleko od evropskih velikana poput Real Madrida, Olimpijakosa ili Fenerbahčea. Morao je praktično da krene ispočetka.

Kasnije je nosio dres još 12 evropskih klubova: Samare, Strazbura, Crvene zvezde, Unikahe, Valensije, a u julu 2011. stigao je i u Olimpiju Milano. Bio je to tim koji je vodio Serđo Scariolo, a kojem se tokom NBA lokauta priključio i Danilo Galinari. Kuk se tada u intervjuu za "Gazetu delo sport": "Bio sam na vrhuncu. Igrati u Njujorku je nešto posebno - svi znaju ko si. Napustio sam koledž poslije samo jedne godine i tada su stvari krenule loše. U NBA ligi nikada nisam imao stabilnu situaciju, niti sam opravdao očekivanja. Bio je to dug put, u početku veoma gorak, ali sam naporno radio i pronašao svoju rutu. Sve me to naučilo poniznosti. Danas sam zadovoljan onim što sam postao u Evropi. U miru sam sa svojom karijerom. Gledam mnoge NBA igrače i pitam se mogu li i oni da kažu isto, jer mnogi ne igraju i ne rade ono što vole. A dosta momaka sa kojima sam igrao već je završilo karijeru.

Dokle može Milano? Imamo igrače za trofeje, ekipa je čak jača nego što sam očekivao kada sam potpisao ugovor. Sve zavisi od toga koliko ćemo uspjeti da uklopimo sve djelove. Čeka nas mnogo rada, a cilj je da svakog dana budemo bolji nego prethodnog". Ipak, u decembru iste godine dobio je otkaz nakon što je Olimpija eliminisana iz Evrolige. Prije odlaska iz Italije doživio je i neprijatnost. Po povratku sa gostovanja u Trevizu zatekao je opljačkan stan u Ulici Fopa u Milanu. Lopovi su odnijeli satove poznatih marki i nakit u vrijednosti od oko 200.000 eura. Ponovo je spakovao kofere. Slijedili su Vitorija, Lituvos Ritas Vilnjus, podgorička Budućnost, Estudijantes, Gran Kanarija, Burgos i Saragosa. Igračku karijeru je završio 2022. kao 40-godišnjak, ali nije mu lako palo i u suzama se oprostio. "Možda bi mi još jedna godina na koledžu pomogla. Ali imao sam sjajnu karijeru i divan život. Zato sam srećan načinom na koji se sve završilo", rekao je prilikom oproštaja.

Komentari

Pročitaj još

Leao nuđen Lidsu, Arsenalu i Junajtedu, ali transfer koči jedna stvar

Rafaela Leaa, krilnog napadača Milana, klubovi poput Lidsa, Arsenala i Mančester junajtedu su u potrazi, ali transfer je trenutno na čekanju zbog finansijskih prepreka.

Leao nuđen Lidsu, Arsenalu i Junajtedu, ali transfer koči jedna stvar

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.