Nina Ramusović: Nikad odustati

Nina Ramusović, rođena 18. jula 2007. godine, skrenula je pažnju rukometne javnosti kao jedna od najperspektivnijih mladih crnogorskih rukometašica. Svoj rukometni put započela je u Beranama, a sa 14 godina prešla je u Prvu ligu Nikšić. Poslije igranja za Rudar iz Pljevalja, njen talenat je prepoznat, pa je dobila poziv da igra za Budućnost i kasnije se pridružila crnogorskoj reprezentaciji.

U naredne dvije sezone, Ramusović će igrati u njemačkoj Bundesligi, gdje će kao pozajmljena igračica OTP Budućnost Podgorica nastupati za Zwickau. U razgovoru za Analitiku, ona ističe da svoj dosadašnji životni i profesionalni put vidi kao put stalnog učenja, rada i odricanja: "Svaki izazov učinio me je jačom, a svaki uspjeh dao mi je dodatnu motivaciju da nastavim dalje. Ponosna sam na ono što sam do sada ostvarila, ali vjerujem da imam još mnogo prostora za napredak i da ono najbolje tek dolazi", poručuje Ramusović.

Nina takođe dijeli svoja razmišljanja o djetinjstvu, gdje joj nedostaje bezbrižnost koju pruža porodica. "Treće sam dijete po redu, iza mene je brat i možda taj period kada smo svi bili zajedno kući mi nedostaje najviše", kaže ona. S druge strane, ističe da je srećna što je izrasla u osobu spremnu na izazove.

U osvrtu na svoje talente, objašnjava da je lopta oduvijek bila njen talent, naglašavajući: "Srećna sam što je to rukomet. Definitivno sam od malena bila za sport." Međutim, priznaje da mora raditi na brzini i eksplozivnosti, koje ponekad mogu biti nepovoljne osobine.

Nina takođe ističe da najviše cijeni iskrenost i osobine koje čine dobrog čovjeka. Kada je upitana o tome kako bi se opisala da je hrana, ona odgovara: "Da sam hrana sebe bih opisala kao lijepu i primamljivu na oko, a kad se proba - malo ljuto."

U svakodnevici, nedjelje poslijepodne provodi sa porodicom i prijateljima, a omiljena pjesma joj je "Drugačija" od Marije Šerifović. O filmu "The Pursuit of Happyness" kaže da je na nju ostavio snažan utisak, podsjećajući je da se trud i upornost isplate. Snovi o putovanjima vode je do Njujorka, koji bi željela posjetiti zbog njegove ljepote i kulture.

Nina je otvorena o svojim željama, navodeći da bi zlatna ribica ispunila tri želje: zdravlje za najbliže, uspješnu sportsku karijeru i mnogo lijepih putovanja. Na pitanje o najtežem što je uradila, odgovara da je suočavanje s izazovima koji su je privremeno udaljili od rukometa bilo posebno teško. "Pronaći snagu da se vratim još bolja" je njen cilj.

Kada bi saznala da joj je ostalo samo tri mjeseca života, ostavlja pitanje otvorenim, dok ne želi razmišljati o smrti. Na kraju, o svom epitafu kaže da neki odgovori vole ostati samo njeni.