Španija nije ugušila Francusku loptom, već prostorom

Najlakše bi bilo polufinale u Dalasu objasniti starom pričom o španskom posjedu, Rodriju koji određuje brzinu utakmice i veznom redu koji protivniku sakrije loptu dok se ovaj umara jureći sopstvenu sjenku. Međutim, Španija ovoga puta nije imala loptu toliko dugo da bi njome mogla da zadavi Francusku. Posjed je bio gotovo ravnomjerno podijeljen, a njenih 50,9 odsto predstavlja najmanji procenat koji je imala u jednoj utakmici Svjetskog prvenstva još od 2002. godine. Upravo tu počinje priča o vjerovatno najboljoj taktičkoj predstavi ovog Mundijala.

Španija je slavila 2:0, golovima Mikela Ojarzabala iz penala u 22. i Pedra Pora u 58. minutu, izborivši prvo finale Svjetskog prvenstva od titule osvojene 2010. godine. Rezultat djeluje čisto i jednostavno, ali je do njega došla protiv napada koji je do tog trenutka prosječno postizao 2,6 golova po utakmici, sa Kilijanom Mbapeom, Usmanom Dembeleom, Bredlijem Barkolom i Majklom Oliseom na terenu. Francuska je iz čitave utakmice izvukla samo 0,3 očekivana gola, najmanje u jednom njenom meču na svjetskim prvenstvima otkako se taj podatak bilježi.

Luis de la Fuente je, na papiru, poslao ekipu u prepoznatljivom rasporedu 4-2-3-1. Rodri i Fabijan Ruiz bili su osnova veznog reda, Dani Olmo ispred njih, Lamin Jamal i Aleks Baena sa strana, a Ojarzabal u vrhu napada. Međutim, to je bio samo raspored za televizijsku grafiku, fotografija prije nego što utakmica počne da se kreće. Pedro Poro je iz pozicije desnog beka stalno ulazio u sredinu, nekad uz Rodrija i Fabijana, a nekad gotovo u prostor iza francuskih vezista. Španija je tako u centralnom dijelu terena stvarala dodatnog igrača, dok je Jamal širinom razvlačio francusku posljednju liniju.

Čim bi se jedan Francuz pomjerio prema Poru, otvarao bi se Olmo. Ako bi ostao uz Olma, Poro je dobijao vrijeme da se okrene i nastavi napad. Ako bi se čitava odbrana skupila, Jamal bi ostajao u situaciji jedan na jedan. Francuska je pokušavala da pritisne visoko, ali se njen presing raspadao već na sljedećem koraku. Četvorica ofanzivaca izlazila su prema Unaju Simonu, Emeriku Laportu, Pauu Kubarsiju i Rodriju, dok su iza njih Oreijelijan Čuameni i Adrijen Rabio ostajali sa previše prostora koji je trebalo pokriti.

Francuski napadači bi krenuli, vezni red bi zakasnio, a Španija bi između te dvije linije pronašla Fabijana, Olma ili Pora. Mbape je poslije utakmice praktično potvrdio ono što se vidjelo sa tribina. Francuska se u sredini stalno nalazila sa dvojicom igrača protiv trojice Španaca, Rodri i Fabijan dobijali su previše vremena, a komunikacija prilikom presinga nije funkcionisala. Dešanova ideja bila je da visoko napadne Španiju i spriječi je da uvede utakmicu u ritam koji joj odgovara, ali je presing bez zajedničkog kretanja samo otvarao puteve prema francuskom golu.

Još važnije, Španija poslije prolaska kroz prvu liniju pritiska nije jurila prema golu kao da je svaki napad posljednji. Rodri bi usporio, sačekao da se ekipa ponovo rasporedi i natjerao Francusku da još jednom bira između izlaska i povlačenja. Lopta nije služila samo za napad, već za pomjeranje protivnika do tačke u kojoj će se pojaviti pukotina. Rodri je dobio 11 od 15 duela, Fabijan pet od šest, a vezista Pari Sen Žermena je sedam puta vratio posjed, više od bilo kojeg saigrača.

Španija je ukupno dobila 55,9 odsto svih duela, dok je francuskih 44,1 odsto njen najlošiji učinak na jednoj utakmici Mundijala još od 1978. godine. U vazduhu je razlika bila još veća, pošto je Francuska osvojila samo 32 odsto duela. To možda najbolje objašnjava utakmicu. Francuska nije ostala bez tranzicije samo zato što su joj dodavanja bila loša, već zato što su Španci dobijali prvi kontakt, drugi kontakt i gotovo svaku ničiju loptu.

Španija je pokušala 22 starta i dobila 14, dok je Francuska iz 14 pokušaja osvojila loptu osam puta. De la Fuenteova ekipa je u napadu stajala dovoljno blizu da može da kombinuje, ali je ista ta blizina bila još važnija kada izgubi loptu. Rodri, Fabijan i Olmo nijesu morali da prelaze velike distance da bi pritisnuli igrača koji je osvojio posjed. Prvo francusko dodavanje bilo je pod pritiskom, drugo zatvoreno, a Mbape i Barkola često su dobijali loptu leđima ili uz aut-liniju, bez prostora u koji bi mogli da ubrzaju.

Španija Mbapea nije čuvala jednim igračem. Oduzela mu je zalet. Kada bi ostao široko, čekali su ga Poro i Kubarsi, uz Rodrija koji je zatvarao dodavanje prema sredini. Kada bi se pomjerio unutra, ulazio bi u prostor koji su već ispunili španski vezisti. Prvi udarac uputio je tek u 67. minutu. Dembele je na svoj čekao do sudijske nadoknade, dok je Olise u prvih 70 minuta izgubio loptu 20 puta, više nego na bilo kojoj od prethodnih šest utakmica na turniru.

Čitava španska predstava može se spakovati u akciju za drugi gol, koja je počela gotovo minut prije nego što je Poro zatresao mrežu Majka Menjana. Olmo je pritisnuo francuskog golmana, dok su Jamal, Fabijan i Ojarzabal zatvorili kratka dodavanja. Menjan je morao da pošalje dugu loptu, Kubarsi je ušao u duel, a Mark Kukurelja je osvojio nastavak ispred Olisea. Španija tada nije krenula bezglavo. Lopta je prošla preko Unaja Simona, Laporta, Rodrija i Fabijana, ekipa je ponovo postavila napad, a Poro napustio svoju početnu poziciju i ušao među veziste.

Laport je vertikalnim dodavanjem preskočio francusku prvu liniju, Olmo se pojavio iza Manua Konea, a Španija je iz mirnog posjeda za nekoliko sekundi napravila napad prema nepostavljenoj odbrani. Prvi pokušaj nije uspio, ali je lopta ponovo završila kod Španaca. Poro je dodao Olmu i nastavio kretanje, Olmo mu je vratio u prostor, Kone i Dezire Due nijesu ispratili utrčavanje, dok je Maksim Lakroa iskoračio prema Ojarzabalu i otvorio prolaz iza svojih leđa. Poro je završio akciju koja je u sebi imala sve što je Španija radila te večeri: visoki presing, dobijen duel, strpljivu izgradnju, ulazak beka u vezni red, ubrzanje u pravom trenutku, osvajanje druge lopte i napad na prostor koji je sama prethodno napravila.

Dešan je na teren poslao možda najopasniju napadačku četvorku na prvenstvu, ali joj lopta nije stizala u uslovima u kojima može da bude opasna. Mbape, Dembele, Barkola i Olise izgledali su kao četiri pojedinca koja čekaju da neko drugi riješi problem izlaska iz pritiska. Španija je, sa druge strane, i sa loptom i bez nje djelovala kao jedan organizam. Zato ovo nije bila samo pobjeda tehnički bolje ekipe. Bila je to pobjeda ekipe koja je razumjela gdje želi da se igra utakmica, koliko igrači moraju biti udaljeni jedni od drugih i što treba da urade u prvoj sekundi poslije izgubljene lopte. Španija Francuskoj nije oduzela posjed. Oduzela joj je prostor, vrijeme i mogućnost da postane Francuska.