Zbogom, nogomete: Kraj jedne ere

U kanadskom Torontu, 3. jula 2026. godine, u tri sata, jednu minutu i dvadeset osam sekundi ujutro po srednjoeuropskom vremenu, mučki je ubijen dobri, stotinu šezdeset godina stari nogomet. Ono što ćemo gledati u decenijama koje slijede više neće biti jednostavna igra za djecu i profesionalce, već video-igrica za hi-tech magnate, bogataše i mafijaše.

Kako je pisao Igor Matanović, "za doba u kojemu pametni frižideri sami kupuju hranu, tehnologija koja će dojaviti je li okrugli predmet prešao preko pedalj debele crte upravo je primitivna, pa ipak posve revolucionarna". FIFA je konačno uvela računalnu tehnologiju, a nogomet više nikada neće biti isti. "Već sad ponovljene snimke spornih situacija u realnom se vremenu emitiraju i na divovskim semaforima na tribinama: zašto i suci u nedoumici ne bi jednostavno pregledali snimku, kao što je vidi i ostalih pedeset hiljada ljudi na stadionu?"

Ovo je bio prvi put da je rezultat Hrvatskoj izmakao zbog ljudske dlake, kada je VAR tehnologija odlučila da je vlas Igora Matanovića uticala na ofsajd. "Cijeli nogometni svijet bio je konsterniran", navodi se, jer su sudije više vjerovale čipu nego vlastitim očima. Ovo je bio povijesni trenutak kada je nogomet kao fizička igra službeno dokinut.

Matanović je također naglasio da su "tehnološka Pravda i eliminacija ljudske greške" izazvale pitanja o manipulaciji i zloupotrebi u nogometu. "Ako je eliminacijom ljudske greške – barem u nogometu – zaista moguće dostići sveti gral Pravde, teško je ne pridružiti se svečanom špaliru mažoretkinja za doček visoke tehnologije na stadionima".

Na kraju, Matanović ističe da "nogometna igrališta – jednako Wembley kao i Pojilo u Runovićima – bili su simbolički posljednji prostori slobode od Sveobuhvatne Kontrole, i jedina preostala staništa dobre, stare ljudske greške". Tako, u Torontu, 3. jula 2026. godine, mučki je ubijen dobri, stotinu šezdeset godina stari nogomet, ostavljajući nas s tugom za onim što je nekada bio.