Norveška i Engleska se susreću u borbi za polufinale Mundijala

Norveška i Engleska u Majamiju igraju za polufinale Mundijala, u duelu koji će prvi put na velikom takmičenju spojiti reprezentacije čija međusobna istorija na prvi pogled djeluje skromno, a onda se u arhivi pojave jedna od najpoznatijih rečenica sportskog komentarisanja, kvalifikaciona trauma iz devedesetih i podatak da Englezi u takmičarskim utakmicama protiv Norvežana nijesu pobijedili još od 1980. godine.

Utakmica na Hard Rok stadionu počinje u 23 sata po našem vremenu. Pobjednik ide na boljeg iz posljednjeg četvrtfinala između Argentine i Švajcarske, pa bi Engleska trijumfom stigla do drugog mundijalskog polufinala na posljednja tri turnira, dok Norveška igra najveći meč u istoriji svoje reprezentacije. Ovo joj je prvo četvrtfinale Svjetskog prvenstva, na prvom Mundijalu na kojem učestvuje poslije 28 godina.

Ako neko traži jednu rečenicu koja najbolje objašnjava zašto Norvežani Englesku ne doživljavaju kao bilo kog protivnika, mora se vratiti na 9. septembar 1981. godine i glas radijskog komentatora Bjergea Lilelijena. Engleska je u Oslu povela golom Brajana Robsona, ali su Roger Albertsen i Halvar Toresen okrenuli utakmicu za prvu norvešku pobjedu nad Englezima. Kada je sudija označio kraj, Lilelijen je krenuo da proziva lorda Nelsona, lorda Biverbruka, Vinstona Čerčila, Entonija Idna, Klementa Atlija, Henrija Kupera i princezu Dajanu, da bi govor završio direktnom porukom tadašnjoj britanskoj premijerki: 'Megi Tačer, čuješ li me? Tvoji momci su dobili batine'. Trajalo je 68 sekundi i postalo dio britanske i norveške sportske kulture, toliko poznat da se više prepričava komentar nego sama utakmica.

Važan dodatak priči je da Engleska tim porazom ipak nije ostala bez Mundijala 1982, već se na kraju kvalifikovala, dok je Norveška ostala bez završnog turnira. Ostala joj je pobjeda i snimak koji je nadživio kvalifikacionu tabelu. Dvanaest godina kasnije Norveška je Engleskoj napravila mnogo konkretniju štetu. U kvalifikacijama za Mundijal 1994. Englezi su na Vembliju odigrali 1:1, a onda u junu 1993. stigli u Oslo i izgubili 2:0. Ejvind Leonardsen pogodio je pred odlazak na odmor, Lars Bohinen odmah nakon pauze, a reprezentacija Grejema Tejlora izgledala je kao da je pokušala da riješi ukrštenicu čiji joj je autor namjerno izostavio pola pitanja. Norveška je na kraju osvojila grupu, Holandija završila druga, a Engleska prvi i jedini put od 1978. ostala bez Svjetskog prvenstva. Utakmica u Oslu nije sama izbacila Engleze, ali je postala jedan od glavnih eksponata u muzeju Tejlorovog neuspjeha.

Norvežanima je otvorila put ka prvom Mundijalu poslije 1938, a nekoliko mjeseci kasnije stigli su čak do drugog mjesta na FIFA rang-listi, odmah iza Brazila. Ukupan skor ipak pripada Engleskoj. Ove dvije selekcije sastale su se 12 puta, Engleska je dobila sedam utakmica, Norveška dvije, dok su tri završene neriješeno. Prva četiri susreta, prijateljske utakmice između 1937. i 1966, Englezi su dobili ukupnom razlikom 20:2. U kvalifikacijama za Mundijal 1982. slavili su 4:0, što znači da su dobili prvih pet međusobnih duela, a onda ostali bez pobjede u narednih pet. Ta serija obuhvata norveške pobjede iz 1981. i 1993, remi 1:1 u Londonu 1992. i dva prijateljska meča bez golova 1994. i 1995.

Engleska je ponovo slavila tek 2012. u Oslu, golom Ešlija Janga u prvoj utakmici Roja Hodžsona na klupi, a posljednji duel odigran je 2014. na Vembliju. Vejn Runi je iz penala donio još jednu pobjedu 1:0, pred nešto više od 40.000 gledalaca i u atmosferi koja je više podsjećala na obavezni seminar nego na reprezentativnu utakmicu. Kada se odvoje prijateljski od takmičarskih mečeva, računica postaje mnogo zanimljivija. Engleska i Norveška odigrale su četiri utakmice za bodove, sve u kvalifikacijama za Mundijal. Engleska ima jednu pobjedu, Norveška dvije, uz jedan remi. Englezi, dakle, Norvežane u takmičarskom meču nijesu savladali 46 godina.

Večeras se prvi put sreću na samom Svjetskom prvenstvu, a Norveška istovremeno pokušava da ostvari prvu mundijalsku pobjedu nad jednom evropskom reprezentacijom. U ranijim nastupima pobjeđivala je Meksiko i Brazil, dok su joj Italija, Republika Irska, Škotska i ostali evropski protivnici ostajali van domašaja. Put do Majamija Norvežani su otvorili pobjedom 4:1 nad Irakom, potom savladali Senegal 3:2, pa u posljednjem kolu grupe izgubili od Francuske 4:1. Kao drugoplasirani tim grupe eliminisali su Obalu Slonovače 2:1, a onda u osmini finala napravili rezultat koji je promijenio način na koji ih ostatak turnira posmatra.

Brazil je imao penal, promašio ga je Bruno Gimaraeš, a Erling Haland je sa dva kasna gola odveo Norvešku među osam najboljih. Brazil je prvi put od 1990. ostao bez četvrtfinala, dok su Norvežani drugi put u mundijalskoj istoriji pobijedili Brazil rezultatom 2:1. Prvi put se to dogodilo 1998, kada su tom pobjedom prošli grupu i zatim ispali od Italije u osmini finala. Ovoga puta Brazil je bio prepreka u nokautu, a iza njega nije čekala Italija, već stari poznanik iz norveških radio-prenosa.

Haland je postigao sedam golova na turniru, jedan više od Harija Kejna, dok su ispred njih pred četvrtfinale bili Lionel Mesi i Kilijan Mbape sa po osam. Norvežanin je pogađao u svakoj od četiri utakmice u kojima je nastupio, a njegov niz pogodaka u takmičarskim reprezentativnim mečevima protegao se na 14 utakmica i 27 golova. Ukoliko zatreba još malo engleskog sastojka u priči, Haland je rođen u Lidsu dok je njegov otac Alf-Inge igrao u Premijer ligi. Čovjek koji sada pokušava da izbaci Englesku sa Mundijala prve godine života proveo je upravo u Engleskoj, prije nego što se porodica vratila u Norvešku.

Kejn će na suprotnoj strani odigrati 120. utakmicu za Englesku i izjednačiti rekord Vejna Runija po broju nastupa među igračima u polju. Na ovom turniru ima šest golova i asistenciju, a u osmini finala protiv Meksika pogodio je iz penala nakon što je Džud Belingem sa dva gola povukao Engleze kroz jednu od najtežih utakmica turnira. Engleska je u grupi pobijedila Hrvatsku 4:2, remizirala sa Ganom bez golova i savladala Panamu 2:0. Protiv DR Konga je u prvoj nokaut rundi gubila, pa prošla sa 2:1 uz dva kasna Kejnova gola, dok je na Asteki protiv Meksika pobijedila 3:2 i preživjela završnicu sa desetoricom zbog crvenog kartona Džarela Kvanse. Kvansa je zbog tog starta dobio dvije utakmice suspenzije, a Tomas Tuhel je pred četvrtfinale kazao da Engleska još nije dobila jasno obrazloženje za dužinu kazne.

Ris Džejms, Mark Gej i Deklan Rajs vratili su se punom treningu, dok je Džordan Henderson van stroja nakon što je slomio ruku u nezgodi poslije meča sa Meksikom. Engleski selektor tako ima gotovo cijeli tim na raspolaganju, ali mora da pronađe novo rješenje na desnoj strani odbrane, baš tamo gdje Norveška može da napadne preko Antonija Nuse i ubacivanja Martina Edegora. Edegor i Rajs poznaju se iz Arsenala, kao što se Haland, Kejn, Bukajo Saka, Aleksander Serlot, Oskar Bob i veliki dio obje reprezentacije poznaju iz Premijer lige.

Utakmica dvije reprezentacije koje se na velikom turniru nikada nijesu sastale zato uopšte nema osjećaj susreta nepoznatih protivnika. Norveški fudbal je decenijama odrastao gledajući englesku ligu, a Lilelijenova čuvena tirada bila je toliko snažna upravo zato što je pobjeda došla nad zemljom čije su klubove Norvežani svake subote pratili na televiziji. Glavna engleska dilema biće kako braniti Halanda bez pretvaranja čitave odbrane u njegovu ličnu pratnju. Martin Edegor može da mu pošalje loptu između štopera, Nusa i Bob mogu da razvuku posljednju liniju, a Serlot da fizičkim prisustvom oslobodi prostor.

Norveška je primila gol na svih pet utakmica ovog Mundijala, uključujući četiri od Francuske, pa će Stale Solbaken morati da bira koliko visoko smije da podigne ekipu protiv Belingema, Sake i Kejna. Engleska, opet, mora da odluči da li će Halanda čuvati čovjekom ili prostorom. Ako štoper izađe prerano, Norvežanin će krenuti iza njega. Ako ostane duboko, Edegor dobija vrijeme pred šesnaestercem. Upravo zbog toga utakmica ne staje u jednostavnu najavu Kejn protiv Halanda, iako će dvojica centarfora odnijeti najveći dio naslovnih strana. Dodatni protivnik biće vrijeme. U Majamiju je izdato upozorenje zbog vrućine, a očekivani indeks toplote mogao bi da dostigne oko 44 stepena. Norveška je zbog toga skratila i olakšala treninge, svjesna da bi previše potrošene energije prije utakmice bilo ravno plaćanju računa unaprijed.

Solbaken je rekao da su njegovi igrači u prvih dvadesetak minuta protiv Iraka jedva sastavili dva dodavanja jer ih je veličina turnira preplavila, ali da su pobjedom nad Brazilom konačno prestali da se čude što su još tu. Engleska je favorit, i po širini kadra i po iskustvu igranja ovakvih utakmica. Ovo joj je treće uzastopno mundijalsko četvrtfinale, dok Norveška prvi put gleda turnir iz ove visine. Ipak, istorija između ove dvije reprezentacije ima neobičan smisao za humor. Englezi su dobili većinu susreta, ali Norvežani su sačuvali baš one pobjede koje se prepričavaju. Jedna je proizvela najpoznatiju radijsku prozivku u fudbalu. Druga je pomogla da Engleska propusti Mundijal u Sjedinjenim Američkim Državama. Treća bi sada, upravo u Americi, poslala Norvešku u polufinale Svjetskog prvenstva. Megi Tačer to više ne može da čuje, ali Bjerge Lilelijen bi sigurno već pripremao novi spisak.