Istorija rukometa u Bijelom Polju: Braća Korać ostavila neizbrisiv trag

Rukomet koga se svi rado sjećamo ostavio je neizbrisiv trag u sportskoj istoriji našeg grada. Bilo je to vrijeme viteške borbe, punih tribina i emocija koje se pamte cijelog života. Kada govorimo o tom zlatnom dobu, jedna priča uvijek izbija u prvi plan – priča o braći Korać: Ivu, Zoju, Goju i Slavku.

Bila je to rijetkost koja se u sportu gotovo više ne sreće – da četiri rođena brata budu „pola ekipe“ i okosnica jednog kluba. Na terenu su disali kao jedan, lavovski se boreći za svaku loptu i svaki pedalj parketa.

Svako od njih je u mozaik igre unosio svoj poseban talenat: Ivo, najstariji, bio je „mozak“ ekipe. Kao pouzdan organizator igre, vješto je vukao konce i povezivao redove, dajući ritam svakom napadu.

Goran Gojo je bio istinski majstor sa loptom. Njegovi driblinzi bili su prava umjetnost kojom je „školovao“ odbrane i do ludila dovodio protivničke golmane, pretvarajući najteže situacije u lake golove. Publika ga je obožavala upravo zbog tog nepredvidivog sjaja u igri.

Zoran (Zojo) bio je neumoljivi egzekutor sa krila. Mreže su se tresle svaki put kada bi on preuzeo odgovornost, a njegova brzina i preciznost su bili noćna mora za svakog protivnika.

Slavko je čuvao našu tvrđavu. Kao golman, bio je posljednja linija odbrane, a njegovo branjenje sedmeraca postalo je legendarno – bio je čovjek koji je u ključnim trenucima znao da zaključa gol i donese prevagu.

Braća Korać nisu bili samo igrači; oni su bili simbol jedne ere i dokaz da se srcem i slogom mogu pomicati granice. Hvala im za svaku kap znoja prolivenu za naš grad i za sve one trenutke zbog kojih smo sa ponosom bodrili naše rukometaše. Bjelopoljci ih pamte kao izuzetne sportiste i ljude koji su obilježili naše djetinjstvo i mladost.