Meksiko 1986: Legenda Dijega Maradone i neponovljivo prvenstvo

Priča o Dijegu Maradoni počela je mnogo ranije od legendarne 1986. godine. Godine 1973. sastali su se pioniri Arhentinos juniorsa i River Plate. Golman Arhentinosa dodao je loptu svojoj desetki, koji je umakao protivničkom centarforu i krenuo ka protivničkom golu. Na njega se stuštila gomila protivničkih igrača, ali je prvom probacio loptu kroz noge, drugom je prebacio preko glave, a trećeg isfintirao petom. Potom je u silovitim naletu zaobišao bekove, bacio golmana na travu i ušetao se u gol.

Ovo je opisao čuveni urugvajski novinar i pisac Eduardo Galeano, govoreći o rođenju jednog od najboljih fudbalera koje je svijet ikada imao - Dijega Armanda Maradone. Trinaest godina kasnije, na Mundijalu u Meksiku, ovaj kratkonogi i debeljuškasti majstor sam će donijeti Argentini titulu svjetskog prvaka. "Ono što je Maradona uradio u Meksiku 1986. godine niko nikada neće ponoviti. Bio je to igrač s druge planete", ispričao je u jednom intervjuu bivši jugoslovenski reprezentativac Dragan Stojković Piksi.

Meksiko je drugi put u samo 16 godina dobio organizaciju Mundijala, i to nakon odustajanja Kolumbije, koja je morala da digne ruke zbog siromaštva, korupcije, kriminala i razorene privrede. Meksikanci su prihvatili da ponovo organizuju SP, i pored razornog zemljotresa koji je neposredno prije početka Mundijala odnio 20 hiljada žrtava i neke gradove bukvalno sravnio sa zemljom. Zbog potrebe evropske televizije, glavne utakmice igrale su se tačno u podne, po vrelom meksičkom suncu. "Normalni ljudi po tome bježe u hlad", pričali su akteri. - Znojim se, grlo mi je suvo. Trava je nekako tvrda, čudna i odbojna. Stadion se topi na suncu, koje nam prži nad glavama. Sjenke isparavaju. Kažu da je to dobro zbog televizije - opisao je satnicu odigravanja utakmica njemački golman Šumaher.

Kasnije se pričalo da je to prvo Svjetsko prvenstvo u kojem je Fifa dobila brdo para od vodećih televizijskih kuća kako bi se utakmice igrale u udarnom evropskom terminu. No, i pored sunca koje je nemilosrdno pržilo, gledanost prvenstva bila je velika, a tribine stadiona "Asteka" (identično je nazvana i lopta šampionata) u Sijudad Meksiku prvi put su se zatalasale u obliku nemirnog mora. Gledano je nekoliko zadivljujućih i nestvarnih utakmica - pamtiće se, na primjer, kako su se Platini, Ziko, Sokrates i ostali majstori fudbala ispromašivali kao da prvi put u životu šutiraju penale. Ipak, manje su promašivali Francuzi, što im je donijelo plasman u polufinale. Brazilci su ispali.

Argentinci i Englezi odigrali su u četvrtfinalu jednu od najkontroverznijih utakmica u istoriji fudbala. Počelo je izuzetno grubo, a Bučerov lakat u Maradonino lice umalo nije doveo do prekida utakmice. "Mali zeleni" odlučio je tada da se osveti Englezima, i to sa dva gola koja je postigao ljevicom - prvi rukom nakon što je nadskočio Šiltona, a drugi nogom pošto je cijelu englesku odbranu okrenuo naopačke. Prvi gol djelo je "božje ruke", kako je sam Maradona izjavio, dok je drugi proglašen najboljim u istoriji Mundijala.

"Gaučosi" su u polufinalu isprašili Belgiju (nova dva čudesna gola Maradone), da bi ih u finalu čekala SR Njemačka, predvođena Bertoldom, Fogstom, Brigelom, Magatom i Rumenigeom. "Njemačka disciplina ili argentinska imaginacija", pisali su tada novinari. Argentina je pobijedila sa 3:2, golom Buručage tri minute prije kraja, pošto ga je Maradona sjajnom asistencijom spojio sa golom. Francuska je osvojila treće, a Belgija četvrto mjesto. Englez Lineker postigao je šest golova, a Maradona jedan manje. Mundijal 1986. bio je remek djelo jednog od najvećih ikada, koji je 34 godine kasnije, 2020, otišao zauvijek - kao što će se i njegove majstorije, njegov lik i djelo, a posebno ono što je tog ljeta radio pod vrelim meksičkim suncem, pamtiti zauvijek.

Nakon neuspjeha na Mundijalu u Španiji 1982. godine, Jugoslavija se ponovo vratila korak nazad - nije uspjela da se kvalifikuje za SP u Meksiku, pošto je u grupi sa Francuskom, Bugarskom, Istočnom Njemačkom i Luksemburgom zauzela tek 4. mjesto.