Pravo na jezik: Borba koja ne smije stati

U posljednje vrijeme, pitanje jezika u Crnoj Gori ponovo je aktuelizovano, izazivajući brojne rasprave i kontroverze. Mnogi smatraju da je pravo na jezik temeljno ljudsko pravo koje ne bi trebalo biti podložno pregovorima ili političkim kalkulacijama. Ova situacija postavlja pitanje o tome koliko smo spremni da se borimo za vlastiti identitet i kulturu. Goran Danilović, istaknuti javni radnik, nedavno je izrazio svoje nezadovoljstvo prema onima koji smatraju da bi se pravo na jezik moglo zanemariti ili odlagati. On naglašava da je pravo na jezik neotuđivo i da bi svaka prepreka koja se postavlja pred njega bila ne samo nehumana, već i neprihvatljiva u modernom društvu. U ovom kontekstu, postavlja se pitanje: ko su oni koji imaju pravo da odlučuju o jeziku jednog naroda? Nesumnjivo, svaka rasprava o jeziku u Crnoj Gori dodatno je komplicirana političkim kontekstom. Sa različitim interesima i ideologijama, teško je doći do konsenzusa koji bi zadovoljio sve. Ipak, važno je naglasiti da je jezik više od puke komunikacije – on je simbol identiteta i kulture. Stoga, svako ko pokušava da ga omalovažava ili potisne, u suštini napada srž naroda. U ovoj borbi, značaj dijaloga i otvorenosti ne može biti dovoljno naglašen. Potrebno je da se svi akteri uključe u konstruktivnu raspravu, bez mržnje i predrasuda. Samo tako možemo doći do rješenja koje će zadovoljiti sve strane, a koje će istovremeno očuvati naš jezik i identitet. Na kraju, jezik je ono što nas spaja, a ne razdvaja. S obzirom na sve navedeno, jasno je da borba za pravo na jezik predstavlja važan korak ka očuvanju našeg kulturnog naslijeđa. Moramo biti svjesni da je svaki glas važan i da se ne smijemo bojati da ga iskažemo. Naša budućnost zavisi od sposobnosti da se borimo za ono što je naše, a jezik je tu da nas u tome vodi.