Ustavni sud ukinuo presudu Vrhovnog suda u slučaju Fetije Međedović

Ustavni sud Crne Gore usvojio je ustavnu žalbu nekadašnje sudije Ustavnog suda Fetije Međedović, ukinuo presudu Vrhovnog suda Crne Gore i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Odluka je donijeta jer redovni sudovi nijesu suštinski ispitali njen ključni navod – da joj Ustavom garantovani devetogodišnji mandat nije mogao biti prijevremeno prekinut Ustavnim zakonom za sprovođenje Amandmana na Ustav, donijetim prostom većinom, mimo razloga za prestanak funkcije propisanih samim Ustavom.

Međedović je 17. novembra 2011. godine izabrana za sudiju Ustavnog suda na mandat od devet godina, koji je trebalo da traje do novembra 2020. godine. Ipak, nakon ustavnih promjena i izbora novog sastava Ustavnog suda, njena funkcija prestala je 27. decembra 2013. godine, gotovo sedam godina prije isteka mandata, bez pojedinačne odluke Skupštine o prestanku funkcije ili razrješenju koju bi mogla osporavati.

Amandmanima na Ustav iz 2013. godine izmijenjeni su način izbora sudija Ustavnog suda i trajanje njihovog mandata i uvedena kvalifikovana većina za njihov izbor i razrješenje. Međutim, tim amandmanima nije uveden novi osnov za prijevremeni prestanak mandata tadašnjih sudija. Ustavnim zakonom za sprovođenje Amandmana, donijetim prostom većinom, predviđeno je raspisivanje javnog poziva za izbor svih sudija, dok je izmjenama Zakona o Ustavnom sudu propisano da dotadašnji predsjednik i sudije rade do izbora novog sastava.

Ustavni sud je ocijenio da je na taj način sprovodbeni zakon suštinski uveo novi osnov za prestanak sudijske funkcije mimo razloga propisanih Ustavom. Sud je upozorio da bi prihvatanje takve mogućnosti vodilo 'ustavnoj anarhiji', jer bi se ustavnim zakonima za sprovođenje budućih reformi, prostom većinom, mogli mijenjati Ustavom propisani uslovi za prestanak mandata najviših državnih organa.

Ustavni sud je naglasio da bi to moglo omogućiti raspuštanje Skupštine, smjenu Vlade ili razrješenje predsjednika države, kao i intervenisanje u mandate Sudskog i Tužilačkog savjeta, mimo uslova koje propisuje Ustav. Nakon prestanka funkcije, Međedović je koristila pravo na naknadu zarade, a potom ostvarila pravo na penziju. U parničnom postupku tražila je od države naknadu štete u visini razlike između zarade koju bi ostvarivala kao sudija Ustavnog suda i penzije koju je primala, za period od 1. novembra 2016. do 18. juna 2020. godine.

Osnovni, Viši i Vrhovni sud odbili su njen zahtjev, smatrajući da joj je funkcija prestala po sili zakona izborom novog sastava Ustavnog suda, da posebna odluka Skupštine o razrješenju nije bila potrebna i da nije imala legitimno očekivanje da ostvaruje zaradu do isteka mandata. Ustavni sud je ocijenio suprotno kada je riječ o legitimnom očekivanju, naglašavajući da je izborom Međedović na devetogodišnji mandat, čije je trajanje bilo garantovano Ustavom, nastalo legitimno očekivanje da će funkciju obavljati do isteka mandata.

Ustavni sud je podsjetio da se 2015. godine proglasio nenadležnim da ispituje ustavnost Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana, smatrajući da taj akt čini sastavni i neodvojivi dio Amandmana na Ustav. U odluci je naglašeno da su međunarodni sudovi i tijela dosljedno zauzimali stav da zakonske i ustavne reforme ne mogu služiti kao sredstvo za retroaktivni prekid garantovanih sudijskih mandata.

Ustavni sud ovom odlukom nije dosudio naknadu štete niti odredio njen iznos. Presuda Vrhovnog suda ukinuta je jer redovni sudovi nijesu djelotvorno i suštinski ispitali navode da je šteta koju Međedović potražuje posljedica prijevremenog prestanka Ustavom garantovanog mandata. U ponovnom postupku, Vrhovni sud dužan je da djelotvorno i suštinski ispita navode podnositeljke o prijevremenom prestanku mandata i njegovim posljedicama, u skladu sa pravnim stavovima iz odluke Ustavnog suda.