Potresna priča glumca Barija Kogana

Glumac Bari Kogan oduvijek je otvoreno govorio o svom teškom djetinjstvu. Njegova majka je preminula od predoziranja heroinom kada je on imao samo 12 godina. O ocu irske zvijezde zna se vrlo malo, no Bari je ranije otkrio da su on i njegov mlađi brat Erik smješteni u hraniteljsku porodicu kada je imao tek pet godina, kako navodi Buzz Feed.

Braća su sljedeće četiri godine provela seleći se kroz čak 13 različitih domova, a majku smo viđali isključivo vikendom, i to pod nadzorom. Kada je Bari imao devet godina, njegova baka i tetka uspjele su njega i Erika izvući iz sistema hraniteljskih porodica. Preselili su se kod njih i kod starije sestre Gemi, koja je dala otkaz kako bi se brinula o mlađoj braći. Svih pet članova porodice živjelo je zajedno u dvosobnoj kući u Samerhilu, jednom od ekonomski najugroženijih područja u Dablinu. Tri godine nakon preseljenja kod rodbine, Berijeva majka je preminula.

“Moja baka i tetka su nam rekle. Nije to bio lijep dan, bio je to najgori dan u mom životu. Imao sam oko 12 godina, ali nešto u meni je to prihvatilo i učinilo me jačim”, prisjetio se trenutka kada su on i Erik saznali najgoru vijest.

U kasnim tinejdžerskim godinama je slučajno ušao u glumu, kada se prijavio na otvorenu audiciju, a u Irskoj je postao poznat nakon uloge u popularnoj seriji Love/Hate 2013. godine. Globalni proboj ostvario je 2017. u filmu “Dunkirk”, dok je krajem 2023. stekao veliku slavu zahvaljujući zapaženoj ulozi u “Saltburnu”. U podkastu “The Louis Theroux” Bari je govorio o djetinjstvu te se s ljubavlju prisjetio svoje majke. “Moja mama je bila divna. Bila je prelijepa, skoro 180 cm visoka, tamne kose, jednostavno prekrasna. Svi su je momci jurili, a onda ju je to pogodilo, kao i mnoge porodice. Tužno je gledati propadanje ljudi u tom području i borbu kroz koju prolaze. To je pogodilo moju majku, mog ujaka koji je umro zbog toga, ali i mog oca”, prisjetio se.

Bari je ranije rekao da se poistovetio s filmom “Dnevnik košarkaša” s Leonardom Dikaprijem, jer ima ličnu povezanost s pričom o zavisnosti. Ispričao je da je upoznao Dikaprija i rekao mu koliko mu taj film znači. Prisjećajući se jedne potresne scene u kojoj lik očajnički moli majku za novac, Beri je dodao: “Ta scena se zapravo dogodila u kući moje bake.”

“Sjećam se kako sam ležao u krevetu dok je mama vikala kroz poštanski otvor, tražeći novac. Tetka i baka su govorile: ‘Nemojte silaziti.’ To me progoni. To je bio jedan od posljednjih puta da sam čuo njen glas”, prisjetio se traumatične noći.

U podkastu je takođe naglasio da ne zamjera majci zbog zavisnosti: “Ne krivim je. To je bolest.” “Nije bila u stanju brinuti se o nama. Otac nije bio prisutan, pa smo završili u sistemu socijalne pomoći. Niko nije znao za to jer je bila previše posramljena da kaže baki”, prisjetio se i dodao da ga iskustvo hraniteljskih porodica i dalje progoni. “Ne zaboravljaš čekanje socijalnog radnika i dolazak nove porodice... Odlazak u potpuno novo okruženje. Kako možeš vjerovati bilo čemu? Vežeš se za porodicu, a onda moraš otići”, priznao je.

Iako kaže da su sve porodice kod kojih su boravili bile “nevjerovatne”, ističe da mu je trebalo puno vremena da počne vjerovati ljudima i ljubavi. “Uvijek sam mislio: ‘Ne, ovo nije stvarno.’ Radim na tome kroz terapiju”, rekao je. Bari je takođe rekao da ne želi da se njegova priča prikazuje kao priča za sažaljenje. “Ne govorim o tome da bi me ljudi žalili”, dodao je. Umjesto toga, želi da inspiriše djecu: “Bez obzira odakle dolazite, možete postići sve što zamislite ako ste uporni.”