Posljednje riječi Džimija Hendriksa otkrivene u memoarima Erika Bareta

Posljednji koncert Džimija Hendriksa nije obilježio samo njegov nastup, već i haos, nasilje i jeziva atmosfera na festivalu na ostrvu Femarn. Više od pola vijeka kasnije, njegov dugogodišnji saradnik i prijatelj Erik Baret otkrio je koje su bile posljednje riječi slavnog gitariste upućene njemu.

Baret, koji je bio Hendriksov saradnik na turnejama od 1968. do 1970. godine, svoja sjećanja objavio je u memoarima “Experienced: On the Road with Jimi Hendrix and Beyond”. Tokom gotovo pet decenija rada iza scene sarađivao je i sa brojnim drugim muzičkim zvijezdama, među kojima su Madona, Dejvid Bouvi i Aerosmit.

Prema njegovom svjedočenju, nastup na festivalu “Love and Peace” na ostrvu Femarn u septembru 1970. godine pretvorio se u haos nakon što su stotine pripadnika motociklističke grupe “Anđeli pakla” preuzele kontrolu nad prostorom. “Na ostrvu Femarn nastupali smo, a Anđeli pakla su ga preuzeli. Nije bilo nikakve kontrole. Bilo je zastrašujuće biti tamo”, prisjetio se Baret.

Prema njegovim navodima, obezbjeđenje festivala bilo je potisnuto, dok su pojedini posjetioci koji su kampovali na ostrvu bili pretučeni i opljačkani. Hendriks je, kako tvrdi Baret, vidio šta se događa i povukao se u svoju sobu. Sjutradan je ipak izašao na binu, gdje ga je publika dočekala zvižducima i negodovanjem. Hendriks, međutim, nije ostao dužan. “Baš me briga ako zviždite, samo zviždite u tonalitetu, majmuni”, poručio je muzičar publici, a zatim se nasmijao.

Po završetku nastupa obratio se publici riječima: “Hvala vam, doviđenja. Mir!” Baret je potom poveo Hendriksa i ostatak benda prema automobilima koji su čekali da ih odvezu sa ostrva. Međutim, grupa motociklista im je presjekla put. U jednom trenutku, Baret je ugledao pripadnika “Anđela pakla” kako pokušava da palicom udari menadžera turneje Gerija Stikelsa. “Podigao sam ruku da primim udarac. Umalo nisam izgubio svijest od bola. Ali zamislite da je palica pogodila Gerijevu lobanju”, ispričao je Baret.

Uspjeli su da se domognu automobila. Hendriks je sve vrijeme gledao u Bareta, jer je vidio kako je primio udarac. “Jesi li dobro, Eriče? Jesi li dobro, Eriče?”, ponavljao je Hendriks. “To je jednostavno bio takav čovjek. I… To je bilo posljednje što mi je ikada rekao”, kazao je Baret.

Samo 12 dana kasnije, 18. septembra 1970. godine, Hendriks je pronađen bez svijesti u stanu u Londonu. Imao je samo 27 godina. Vijest o njegovoj smrti Baret je saznao od Gerija Stikelsa. “Nisam mogao da vjerujem. Sjećam se da sam hodao Londonom kao u magli. Bila je to glupa, tragična nesreća”, rekao je.

Prema Baretu, Hendriks je uzeo previše tableta za spavanje koje su pripadale njegovoj djevojci Moniki Daneman. Ona je, kako se navodi, rekla da je uzeo devet tableta i da nije mogla da ga probudi. Uprkos njegovom scenskom imidžu, Hendriks je, prema Baretu, van bine bio potpuno drugačiji čovjek. Na pozornici je bio “divlji čovjek” – svirao je gitaru iza glave i zubima, lomio gitare i pojačala, a ponekad ih je čak i palio. Privatno je, međutim, bio tih, pristojan i povučen. “Razgovarao je sa svima. Bio je veoma šarmantan. I bio je stidljiv. Ljudi su bili zadivljeni Džimijem”, prisjetio se Baret.