Emili Votson: Odrasla sam u vjerskom kultu

Holivudska glumica i dvaput nominovana za Oskara, Emili Votson, predsjednica žirija ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala i dobitnica počasnog Srca Sarajeva, otvoreno je govorila o strogom vjerskom okruženju u kojem je odrasla, kao i o tome kako joj je gluma, kako kaže, “spasila život”. Votson je jedna od najcjenjenijih britanskih glumica svoje generacije. Za uloge dobila je više nominacija za Oskara, Zlatni globus i BAFTA nagrade, a među priznanjima koja je osvojila su Srebrni medvjed u Berlinu, Evropska filmska nagrada i nagrada Udruženja filmskih glumaca.

Ipak, njen put ka svjetskoj slavi mogao je biti prekinut prije nego što je uopšte počeo. Govoreći na Sarajevo Film Festivalu, zvijezda serije “Černobil” prisjetila se odrastanja u okviru organizacije School of Philosophy and Economic Science, koju je opisala kao vjerski kult. Organizacija, sa sjedištem u Londonu, zagovara konzervativne vrijednosti, strogo tradicionalne rodne uloge i konzervativnu seksualnu etiku, dok su je bivši članovi opisivali kao sektu, novi religijski pokret i kult.

“Dijelovi tog iskustva bili su veoma srećni, a dijelovi veoma čudni. Mislim da mnogi umjetnici imaju teme iz djetinjstva koje moraju da prevaziđu. Rođena sam u veoma lijepoj porodici, ali sam odrasla u svojevrsnom vjerskom kultu koji je bio veoma strog. Bila sam veoma pobožna mlada osoba. Veoma snažno sam vjerovala u to. Trebalo mi je dosta vremena da zbog svega toga pronađem svoj put”, kazala je Votson.

Glumica ističe da joj je upravo gluma pomogla da se oslobodi i pronađe sebe. Nakon što je karijeru počela na pozorišnoj sceni kao članica Royal Shakespeare Company, međunarodnu slavu stekla je filmom Larsa fon Trira “Probijanje talasa” iz 1996. godine. U tom filmu igrala je Bes Meknil, mladu ženu koja živi u represivnoj, duboko religioznoj zajednici na sjeveru Škotske. Bes se zaljubljuje u danskog radnika na naftnoj platformi, kojeg igra Stelan Skarsgard. Nakon što on doživi nesreću koja mu mijenja život, ona kreće na seksualno putovanje koje je u potpunoj suprotnosti sa strogim moralnim pravilima zajednice u kojoj živi.

Film joj je donio prvu nominaciju za Oskara, ali Votson danas kaže da tek sada u potpunosti razumije koliko je njen lični život bio povezan sa likom koji je igrala. “Znala sam da imam neku posebnu povezanost sa tim likom. Postoji zanimljiv dio ove priče. Kada sam ljudima iz School of Economic Science rekla da ću snimiti film i kada su se raspitali o kakvom je filmu riječ, pozvana sam i vrlo jasno mi je rečeno da to ne smijem da uradim. Rečeno mi je da nastavim nedostojnim putem”, prisjetila se Votson.

Taj trenutak opisala je kao veliki raskid sa životom koji je do tada poznavala. “To je bio trenutak raskida. To je mjesto gdje sam odrasla, gdje su bili moji prijatelji, i ja sam otišla. Bila sam očajna, ali sam istovremeno imala osjećaj da mi srce polijeće. Osjećala sam nevjerovatnu slobodu. Znala sam da u tom trenutku moram da vjerujem tom osjećaju, jer me je moje pravo unutrašnje biće poslalo na pravi put”, kazala je ona.

Votson je naglasila da je taj osjećaj oslobađanja na određeni način postao dio samog filma. “Taj osjećaj raskida, kada dođe do neke vrste nuklearne eksplozije i izlaganja svjetlosti i energiji… Sve je to u filmu. To je dio razloga zbog kojeg film funkcioniše, jer sam ja bila kao komad žice koji je bio isključen iz struje”, istakla je glumica.