Franko Barezi - od teškog djetinjstva do besmrtnog statusa u Milanu

Franko Barezi jedan je od najvećih fudbalera u istoriji Milana i italijanskog fudbala. Njegov put do vrha bio je obilježen teškim životnim iskušenjima, ali i nevjerovatnom odanošću jednom klubu, kojem je posvetio kompletnu igračku karijeru.

Barezi je prve fudbalske korake napravio u lokalnom klubu Unione Sportiva Oratorio di Travaljato. Već sa 14 godina ostao je bez oba roditelja, a upravo je fudbal postao njegov izlaz i oslonac, baš kao i njegovom starijem bratu Bepeu Bareziju. Iako je kao dječak navijao za Inter, taj klub ga nije prihvatio. Godine 1974. pridružio se omladinskoj školi Milana, zahvaljujući preporuci klupskog funkcionera Gvido Setembrina, što će se ispostaviti kao jedan od najvažnijih trenutaka u istoriji 'rosonera'.

Prvu utakmicu u Seriji A odigrao je 1978. godine, kada mu je priliku pružio trener Nils Lidholm. Već naredne sezone bio je jedan od ključnih igrača ekipe koja je osvojila titulu prvaka Italije, a vrlo brzo stekao je potpuno povjerenje kluba. Legendarni Đani Rivera upravo je njega vidio kao jednog od nosilaca budućnosti Milana. Sa samo 22 godine postao je kapiten ekipe i predvodnik jedne od najvećih generacija u istoriji italijanskog fudbala.

Barezi je sa Milanom prošao i kroz najteže trenutke. Doživio je dvije selidbe u Seriju B - prvu nakon afere 'Totonero', a drugu 1982. godine. U tom periodu vodio je i tešku bitku sa ozbiljnom bolešću zbog koje je nekoliko mjeseci bio van terena. Iako su brojni klubovi željeli da ga dovedu, nikada nije razmišljao o odlasku. Ostao je vjeran Milanu i upravo u tom dresu ispisao istoriju.

Dolaskom Silvija Berluskonija 1986. godine počeo je preporod kluba, koji je dodatno ubrzan angažovanjem Ariga Sakija godinu kasnije. Uz Ruda Gulita, Marka van Bastena i kasnije Franka Rajkarda, Barezi je kao kapiten predvodio Milan do titule prvaka Italije 1988. godine, kao i osvajanja Kupa evropskih šampiona 1989. i 1990. godine. Njegovi dueli sa Dijegom Armandom Maradonom ostali su upamćeni kao jedni od najvećih u istoriji Serije A, a argentinski velikan mu je nakon jednog čuvenog meča Napolija i Milana odao priznanje noseći Barezijev dres.

Dolaskom Fabija Kapela na klupu Milana uslijedio je novi period dominacije. Klub je osvojio još četiri šampionske titule u Italiji, kao i Ligu šampiona 1994. godine. Za reprezentaciju Italije vratio se na poziv Ariga Sakija nakon što se prethodno oprostio od nacionalnog tima. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su 'azuri' stigli do finala protiv Brazila. Iako je samo 25 dana ranije doživio povredu meniskusa, Barezi se oporavio i odigrao izvanredan meč u finalu. Bio je prvi italijanski fudbaler koji nije realizovao penal u odlučujućoj seriji, nakon koje je Brazil stigao do titule svjetskog prvaka.

Do kraja karijere ostao je vjeran Milanu, sa kojim je osvojio i titulu prvaka Italije 1996. godine. Posljednju sezonu odigrao je 1996/97, a u junu 1997. godine zvanično je završio bogatu karijeru. Franko Barezi ostao je simbol vjernosti, liderstva i beskompromisne odanosti jednom klubu, zbog čega se i danas smatra jednim od najvećih defanzivaca u istoriji svjetskog fudbala.