Dujo i Mijo Mujović: Blizanci sa nevjerovatnom povezanošću

Blizanci Dujo i Mijo Mujović cijeli su život proveli jedan uz drugog. Zajedno su išli u školu, vojsku i na fakultet, dijelili klupu i sobu. Još od rođenja, Dujo i Mijo su navikli da ih ljudi ne razlikuju. Kao mali, nisu ih miješali samo drugi, već i njihovi roditelji. Kako bi znali ko je ko, dok su bili djeca, na ruke su im vezivali konce različitih boja.

Kako su odrastali, dvojica braće gotovo da nijesu znala za razdvajanje. Imali su istu školu, iste klupe, vojsku, a kasnije i isti fakultet. Profesori su ih često miješali, a blizanci priznaju da su tu sličnost znali iskoristiti: „Znali smo nekad i jedan za drugog da odgovaramo“, pričaju kroz osmijeh.

Danas su odrasli ljudi sa svojim porodicama i djecom, ali jedna stvar se nije promijenila – njihova nevjerovatna povezanost. Ljudi ih često zamijene, a situacije su danas još zanimljivije. „Dešava se da pacijent dođe i kaže: ‘Otkud ti sad u domu zdravlja, a sinoć si mi život spasio u Hitnoj?’“, pričaju Dujo i Mijo. Nerijetko, pacijenti ostanu zbunjeni, ne shvatajući da su razgovarali sa dvojicom različitih ljudi.

Odrastali su u velikoj porodici, sa trojicom braće i tri sestre, ali kažu da su najviše bili upućeni jedan na drugog. Njihova povezanost teško se može objasniti nekome ko nije odrastao sa blizancem. Razumiju se i bez riječi; dovoljno je jedan pogled ili kratka reakcija da onaj drugi zna šta misli.

Dujo radi sa djecom i daje vakcine, dok Mijo, kao medicinski tehničar u Hitnoj pomoći, pamti mnoge situacije u kojima je pomoć morala da stigne u najneobičnijim okolnostima. Tokom karijere porodio je više od deset žena, i to ne u porodilištu, već u automobilu, liftu i na drugim mjestima. Mijo ističe da je to samo dio odgovornosti koja ga čini srećnim.

Dujo je, s druge strane, prepoznat među najmlađim pacijentima, a njegov pristup ostavio je trag kod mnogih. Osmijeh, lijepa riječ i strpljenje su, kaže, najbolji način da dijete pobijedi strah od igle. Iako bi se neko, nakon godina provedenih u zdravstvu, zapitao da li bi izabrali nešto drugo, odgovor dvojice braće je isti – ne bi mijenjali svoj poziv. Vole medicinu i svom poslu su veoma posvećeni, ali smatraju da bi društvo trebalo više da cijeni ljude koji svakodnevno rade u zdravstvu.

Rad u zdravstvu često znači da nema praznika, vikenda i posebnog vremena za porodicu. Odgovornost je velika, a zarade ne prate uvijek težinu posla koji obavljaju. Dujo i Mijo Mujović – dvojica braće, dvojica medicinskih radnika i dva gotovo ista lica koja, uprkos godinama, još uvijek mnogima izgledaju kao jedna osoba. Koliko god ih ljudi miješali, oni se međusobno nikada nijesu mogli zamijeniti.