Odlazak bastadura crnogorskog iseljeništva: Vojo Vuksanović i Ljubo Dabović

U Njemačkoj su preminuli Vojo Vuksanović i Ljubo Dabović, istaknuti članovi crnogorskog iseljeništva, ostavljajući iza sebe vječne, dirljive uspomene i omaž rodoljubima starovremenskog, neprevaziđenog kova. Plemenite persone od soja i čvrstog karaktera, odani prijatelji, trajno i visoko odlepršali su u sazvježđe elitnih, neugaslih zvijezda drevne postojbine, đe sentimentalno i gordo odzvanja - niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore!

Zadivljen ljubavlju i patriotizmom crnogorskih iseljenika prema matici, magičnoj Crnoj Gori, okružen pažnjom i toplinom odanih zemljaka, pisao sam eseje i knjige “Londonski zapisi“ i “Frankfurtske priče”, znakovito i o tim divnim ljudima, njihovim uzvišenim djelima. Kao dječak, bio sam očaran tim naočitim ljudima, koji donose nestvarne priče iz nepoznatog svijeta, zanimljivo pripovijedajući doživljaje iz tuđine.

Vojo Vuksanović, doajen crnogorske dijaspore, etabliran u njemačkom društvu od šezdesetih godina prošlog stoljeća, bio je poznat po svom angažmanu u promociji kulture i gostovanju jugoslovenskih umjetnika. Njegov krepak um i bujan temperament obilato su osvježavali pozitivne vibracije iz domovine. Sa velikim poštovanjem, Volfgang Bell, načelnik okruga, opisao je Voju kao čovjeka koji je nesebično služio zajednici.

Ljubo Dabović, cijenjeni sindikalni lider u Njemačkoj, takođe je izgradio bogatu karijeru. Njegova dobrotvornost i humanitarni rad ostavili su dubok trag u životima mnogih, a njegov šarm i ljubav prema domovini bili su neizostavni dio njegovog identiteta.

Njihov tihi odlazak predstavlja gubitak ne samo za crnogorsku dijasporu, već i za sve one koji su ih poznavali i cijenili. Ova dvojica plemenitih ljudi ostavili su iza sebe nasljeđe koje će se pamtiti i cijeniti generacijama koje dolaze. Njihova ljubav prema Crnoj Gori biće zauvijek upamćena i čuvana u srcima svih nas.