Kako Trampovi potezi utiču na evropske aspiracije zemalja

Prije dvije decenije, kada su se vlade na bivšem komunističkom Istoku vezale za Brisel, ekonomski mamac je bio jasan – bogatiji Zapad bi mogao da pomogne u povećanju plata i životnog standarda. Kako se poslijeratni poredak raspada i političari dovode u pitanje pouzdanost SAD, bolje stojeće nacije poput Islanda i Norveške, koje su ranije razmatrale članstvo u EU i odlučile da ga ne prihvate, privlače evropske "kandže" zbog bezbjednosti koju ona nudi, piše Politiko.

„Članstvo u EU je uvijek nudilo stabilnost i prosperitet evropskim nacijama“, rekla je za Politiko evropska komesarka za proširenje Marta Kos. „Sada vidimo da su oni van EU sve svjesniji da u svijetu konkurentskih uticaja mjesto za stolom u EU takođe nudi povećanu bezbjednost i zaštitu.“ Ruska invazija na Ukrajinu u punom obimu 2022. godine najviše je doprinijela ovoj promjeni. Međutim, najveći katalizator je način na koji se Donald Tramp ponašao od svog povratka u Bijelu kuću 2025. godine, prema riječima četiri diplomate, tri zvaničnika EU i dva nacionalna zvaničnika, upoznatih sa raspravama u zemljama kandidatima za pristupanje.

Trampova odluka da uvede carine na uvoz, Nacionalna bezbjednosna strategija njegove administracije, koja je okrivila EU za ubrzavanje „civilizacijskog brisanja“, i prijetnja da će anektirati Grenland, teritoriju Danske i saveznika NATO-a, gurnulo je zemlje ka Briselu, rekle su diplomate. Izgleda da će Island prvi napraviti korak u tom pravcu, s obzirom na to da je Rejkjavik ubrzao svoj raspored za referendum o tome da li da nastavi pregovore o pridruživanju EU.

„Dio slike je geopolitička turbulencija“, rekla je ministarka spoljnih poslova Torgerdur Katrin Gunardotir za Politiko. „Bili bismo jači u većoj grupi sa istomišljenicima koji se zalažu za demokratiju, slobodu, ljudska prava, teritorijalni integritet. A da ne pominjemo pravo nacija na samoopredjeljenje“, rekla je Torgerdur. Privlačnost pridruživanja EU „je svakako odbrana i bezbjednost, ali je to i naša ekonomska bezbjednost“.

Za sadašnje članice EU primanje bogatijih zemalja u klub je mnogo primamljivije nego prihvatanje još jedne grupe siromašnijih sa istoka. Svih 13 zemalja koje su se pridružile EU od 2004. godine i dalje dobijaju više sredstava nego što doprinose centralnom budžetu. To bi vjerovatno bio slučaj i sa zemljama na zvaničnoj listi čekanja, uključujući Ukrajinu, Moldaviju, Crnu Goru, Albaniju i Srbiju, jer su doprinosi EU uglavnom zasnovani na veličini ekonomije zemlje.

Ta finansijska razmatranja znače da će biti teško ubijediti sadašnje članice, koje bi sve morale da daju svoj pristanak, da ove siromašnije zemlje treba primiti. Postojeće članice bi dobile još manji dio sredstava EU. Takođe, protiv te grupe zemalja djeluje to što su sadašnje vlade članica oprezne u pogledu snage i dugovječnosti svoje posvećenosti osnovnim vrijednostima EU, kao što su sloboda medija, nepristrasno pravosuđe i druge demokratske slobode, prema riječima troje diplomata.

„Ne želimo još jednu Mađarsku ili Slovačku“, rekao je jedan od diplomata, koji je blizak diskusijama o prijemu novih članica u blok. „Ne znamo šta će se desiti u ovim novim zemljama za 10, 15 godina. A onda bismo mogli da ostanemo zaglavljeni sa još jednim [mađarskim premijerom Viktorom] Orbanom.“ Bogate zemlje sa dugogodišnjim demokratskim institucijama poput Islanda i Norveške ne bi se suočile sa takvim preprekama. Obje su obično među deset najbogatijih zemalja svijeta kada se mjeri nominalnim BDP-om po glavi stanovnika, dok se Crna Gora jedva provlači među prvih 100, a Ukrajina će, prema projekcijama, biti 132. za 2026. godinu.

„Naravno da bi Islandu ili Norveškoj bilo lakše da se pridruže“, rekao je zvaničnik EU upoznat sa procesom pristupanja. „Oni su u osnovi osamdeset odsto tamo“ kada je u pitanju ugradnja prava EU u svoje pravne sisteme. „Ako žele da se pridruže – a samo je na njima da odluče da li će to učiniti – to bi moglo biti veoma brzo.“ Dok Tramp više puta dovodi u pitanje spremnost Vašingtona da pritekne u pomoć svojim saveznicima, pa čak i prijeti da će silom zauzeti dansku i kanadsku teritoriju, zemlje koje su se ranije oslanjale na članstvo u NATO-u za bezbjednost sada traže alternative.

„Kada je u pitanju obezbjeđivanje svojih članica, NATO ima jedan set alata, EU drugi“, rekla je za Politiko norveška konzervativna liderka Ine Eriksen Sereide, koja podržava članstvo u EU. „I zato je biti dio EU važno i u bezbjednosnom aspektu za zemlju poput Norveške… Došli smo do ključne tačke gdje nam je članstvo u EU sada važno na druge načine u odnosu na ranije.“ Slično članu 5 NATO-a, Ugovor o EU ima klauzulu o međusobnoj odbrani – član 42.7. Njeno postojanje je došlo u fokus nakon što je britansku vojnu bazu na ostrvu Kipar pogodio osumnjičeni dron Hezbolaha početkom ovog mjeseca, iako Nikozija nije aktivirala taj član. „Nije dobro vrijeme da budete sami sada“, rekao je norveški zvaničnik. „Tramp mijenja sve.“