Iranovi raketni kapaciteti

Uprkos tvrdnjama SAD-a i Izraela da su iranski raketni kapaciteti znatno oslabljeni ili uništeni, Iran i dalje izvodi napade. Rat SAD-a i Izraela protiv Irana traje skoro mjesec dana, a iranske rakete nastavljaju da gađaju Izrael i zemlje Persijskog zaliva.

„Sposobnost lansiranja raketa je smanjena, ali nije iscrpljena. I to je značajno,“ izjavila je Burdžu Ozčelik, analitičarka iz Royal United Services Institute (RUSI). Keli Griko iz američkog trusta mozgova Stimson Center napomenula je da su napadi na iranske vojne baze i skladišta imali smanjen efekat zbog operativnog zaokreta Irana ka preciznijim i strateški bolnijim udarima. „U prvim danima rata Iran je ispalio više od 500 balističkih raketa i preko 2.000 dronova. Tačnost pogodaka: ispod pet odsto. Odbrana je izdržala. U naredne dvije nedelje stopa lansiranja pala je za preko 90 procenata. A onda se dogodilo nešto nepredvidivo: stopa pogodaka je počela da raste. Iran je ispaljivao manje, ali pogađao češće,“ napisala je Keli Griko.

Teško je precizno ocijeniti stvarnu veličinu preostale iranske vojne moći. Izraelska vojska je prije rata procjenjivala oko 2.500 raketa, dok neki nezavisni eksperti navode i do 6.000. Prema američkom Direktoratu nacionalne obavještajne službe, Iran je prije rata imao najveći i najraznovrsniji arsenal na Bliskom istoku. Centar za strateške i međunarodne studije naveo je da te rakete uključuju balističke rakete Sedžil, Gadr i Koramšar sa dometom od 2.000 km, Emad (1.700 km), Šahab-3 (1.300 km) i Hovejzeh (1.350 km). Nedavni pokušaji napada na britansko-američku vojnu bazu na Dijego Garsija, gotovo 4.000 km udaljenu od Irana, sugerišu da Iran posjeduje i rakete većeg dometa.

Rat je, naravno, smanjio iranske zalihe raketa, ali niko osim visokih zvaničnika u Iranu ne zna tačno u kojoj mjeri. „Revolucionarna garda i dalje napada i de fakto zatvara Hormuški moreuz - ključnu tačku za iranski režim. Stoga je malo vjerovatno da će cijeli iranski balistički program biti uništen tokom ove faze operacije SAD i Izraela,“ dodala je Ozčelik.

Procjene o iranskim dronovima su također nejasne. Metju Pauel, predavač na Univerzitetu Portsmout, rekao je da su procjene početkom februara bile oko 80.000 dronova Šahed, ali je dodao da je tačnost te brojke upitna. Dronovi su izuzetno značajni za vojnu moć Irana jer omogućavaju Teheranu da pogodi vitalnu infrastrukturu u protivničkim državama. Sjedinjene Američke Države troše približno milijardu dolara dnevno na rat u Iranu, a Pauel je istakao da je cijena sistema naoružanja neophodnih za uništavanje dronova značajno veća od cijene samog drona.

Iran je uspostavio strukture za ponovno naoružavanje, a podaci SIPRI-ja pokazuju da Iran uvozi samo 0,05 odsto ukupnog svjetskog uvoza oružja. General Ali Mohamad Naeini, portparol Iranske revolucionarne garde, rekao je da zemlja proizvodi projektile „čak i tokom ratnih uslova, što je nevjerovatno, i da nema posebnih problema sa skladištenjem“. Međutim, Aleks Plitsas, bivši zvaničnik Pentagona, istakao je da se kapacitet proizvodnje projektila mogao smanjiti na 40 mjesečno ili manje. Postoji najmanje pet podzemnih „gradova projektila“ u različitim iranskim provincijama, uključujući Kermanšah i Semnan.

Prema Burdžu Ozdželik, neutralizacija iranske prijetnje na duže staze je osnovni cilj SAD i Izraela: „Cilj je oslabiti sposobnost režima da povrati, ponovo izgradi i popravi svoj raketni program kada se rat završi, kao i u budućnosti.“