U svijetu sve više atomskog oružja, uprkos ugovoru o zabrani

Nuklearne sile imale su početkom ove godine nešto manje od 10.000 atomskih bojevih glava spremnih za trenutnu upotrebu, a broj tog oružja u svijetu raste već devet godina zaredom, navodi se u izvještaju Monitor zabrane nuklearnog oružja 2026.

Tih 9.745 nuklearnih bojevih glava ima razornu moć kao 135.000 bombi poput one koja je bačena na Hirošimu, piše u izvještaju koji je danas predstavljen u Ženevi.

To je 141 bojeva glava više nego 2024. i 473 više nego 2017.

Procjenjuje se da devet globalnih nuklearnih sile raspolaže sa ukupno 12.187 bojevih glava, što uključuje i 2.442 bojeve glave koje su zvanično rashodovane, ali još nisu demontirane, piše u izvještaju.

Više od 40 odsto bojevih glava montirano je na balističke rakete u silosima, na mobilne lansere, ili se nalaze u podmornicama ili u bazama bombardera, i ti se projektili mogu odmah upotrijebiti.

Ostatak je u rezervi.

“Broj raspoloživih bojevih glava neprestano raste od 2017., i očekuje se da će se to nastaviti. Kina, Indija, Severna Koreja, Pakistan i Rusija su u 2025. uvećale svoje nuklearne arsenale. Francuska je nadavno najavila da će to učiniti, a uvećanje arsenala planiraju i SAD”, izjavio je Hans M. Kristensen, direktor za nuklearna pitanja u Federaciji američkih naučnika (FAS), jednom od koautora izveštaja.

Nuklearno oružje imaju još i Izrael i Velika Britanija.

Monitor (Nuclear Weapons Ban Monitor) prati progres u realizaciji Ugovora o zabrani nuklearnog oružja (TPNW) i izvještaj svake godine izdaje organizacija Norveška narodna pomoć (NPA) u saradnji sa FAS, a u okviru Međunarodne kampanje za zabranu nuklearnog oružja (ICAN).

Kristensen je rekao da se i u nekim državama koje nemaju svoje nuklearno oružje intenzivno raspravlja o mogućnosti nabavke tog oružja, ili stavljanju teritorije na raspolaganje za stacioniranje oružja neke treće zemlje.

Generalni sekretar NPA Rajmond Džohenson dodao je da je globalno primjetan i suprotan trend a to je da sve više država podržava ugovor TPNW koji je nastao 2017. pod okriljem UN i stupio na snagu 2021.

Ugovor je do kraja 2025. potpisom ili ratifikacijom prihvatilo 99 država, i vrlo je izgledno da će taj broj ove godine porasti, rekao je Džonhenson.

Izvještaj, međutim, razotkriva i velike regionalne razlike u podršci sporazumu, rekao je Džohensen, precizirajući da on globalno uživa veliku podršku, posebno u Africi i na Američkom kontinentu.

Džohensen je ocijenio da je “Evropa i dalje velika prepreka za napredak u univerzalnoj primjeni TPNW”.

Ugovoru se aktivno protive 44 zemlje, i od toga su tri četvrtine u Evropi. Među državama koje su protiv je devet nuklearnih sila i 33 države koje koriste zaštitu takozvanih nuklearnih kišobrana.

U Evropi ugovor odbijaju 33 zemlje, od kojih je 29 pod nuklearnim kišobranom velikih sila.