Politički faktori u izboru direktora škola

Istraživanje, sprovedeno tokom februara i marta 2026. godine na uzorku od 440 ispitanika iz obrazovnog sistema, ukazuje na izražen raskorak između formalno propisanih procedura i njihove primjene u praksi. Iako zakon predviđa konkursne postupke, provjeru kompetencija i uključivanje više aktera, rezultati pokazuju da se konkursi u značajnoj mjeri percipiraju kao formalnost, često sa unaprijed poznatim ishodom.

Posebno je izražena percepcija političkog uticaja – više od 80% ispitanika smatra da politički faktori imaju ključnu ili značajnu ulogu u procesu imenovanja direktora. Ovakav nalaz dovodi u pitanje principe meritokratije i profesionalnog napredovanja, koje bi trebalo da budu temelj obrazovnog sistema.

Istovremeno, istraživanje ukazuje na nizak nivo povjerenja u pravičnost zapošljavanja u školama – više od 60% ispitanika navodi da ima malo ili nimalo povjerenja u ovaj proces. Skoro polovina smatra da postojeći sistem ne podstiče napredovanje na osnovu sposobnosti, dok tek svaki peti ispitanik vjeruje da sistem funkcioniše meritokratski.

Dodatni izazovi odnose se na nedostatak jasnih i dosljedno primijenjenih kriterijuma, kao i ograničenu transparentnost postupaka. Manje od četvrtine ispitanika smatra da su kriterijumi jasno definisani i transparentni, dok značajan broj ukazuje na nedostupnost obrazloženja odluka o imenovanju.

Nalazi istraživanja ukazuju i na postojanje pritisaka u radnom okruženju – više od trećine ispitanika smatra da zaposleni osjećaju potrebu da budu politički lojalni kako bi zadržali posao ili napredovali, dok preko 70% ima direktna ili indirektna saznanja o zapošljavanju na osnovu političke pripadnosti.

Analiza događaja iz 2021. godine dodatno oslikava slabosti sistema – smjene direktora sprovedene su u čak 91,8% javnih obrazovno-vaspitnih ustanova. U velikom broju slučajeva sudovi su utvrdili nezakonitost tih odluka, što je proizvelo i značajne finansijske posljedice po državni budžet.

Komparativna analiza evropskih modela, posebno u Sloveniji i Finskoj, pokazuje da uspješni sistemi imenovanja direktora počivaju na jasno definisanim profesionalnim standardima, transparentnim procedurama i ograničenom prostoru za diskreciono odlučivanje. Na osnovu sprovedene analize, dokument predlaže unapređenje sistema kroz jačanje institucionalnih mehanizama i preciznije normativno uređenje.

Ključne preporuke uključuju uvođenje transparentnog bodovanja i javnog rangiranja kandidata, jačanje uloge nezavisnih stručnih komisija, dosljednu primjenu kompetencijskog okvira, kao i unapređenje mehanizama nadzora i pravne zaštite.

Konačno, kako navode, nalazi ovog istraživanja jasno ukazuju da pitanje imenovanja direktora škola nije tehničko niti administrativno, već suštinsko pitanje kvaliteta obrazovanja i povjerenja u institucije. Bez depolitizacije procesa, dosljedne primjene profesionalnih standarda i uspostavljanja stvarno transparentnih procedura, obrazovni sistem ostaje ranjiv na uticaje koji podrivaju njegov integritet i dugoročni razvoj. Upravo zato, reforma ovog segmenta predstavlja jedan od ključnih preduslova za izgradnju stabilnog, pravednog i kvalitetnog obrazovanja u Crnoj Gori.