Trenutak srednjih sila: Izazovi i prilike

Srednje sile znaju da mogućnosti za odbranu sopstvenih interesa neće ostati otvorene zauvijek. U trenutnom okruženju, američki saveznici više ne vide određene zemlje kao branioca kolektivne bezbjednosti, slobodne trgovine i vladavine prava. Rastuća ekonomska moć i politički uticaj Kine uznemiravaju mnoge države čiji prosperitet zavisi od održavanja konstruktivnih odnosa s Narodnom Republikom.

U tom kontekstu, kanadski premijer Mark Karni u januaru je izjavio da “srednje sile moraju djelovati zajedno”. Međutim, ostaje pitanje mogu li one ojačati postojeće međudržavne organizacije poput Ujedinjenih nacija i sarađivati kada se njihovi interesi poklapaju kako bi zaštitile zajednička dobra. Postoji mnogo razloga za skepticizam, ali ako ne pronađu način da se potvrde, suočavaju se s budućnošću kojom će dominirati SAD i Kina.

Geopolitički pejzaž danas nudi priliku za srednje sile. Koalicije voljnih, uključujući Evropsku uniju, Indiju, Japan, Brazil, Kanadu i druge, mogle bi raditi zajedno kako bi povećale finansijsku i političku podršku institucijama poput UN, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije. Lakše je podržati postojeće institucije nego stvarati nove, jer SAD i Kina mogu osujetiti nove napore drugih sila.

Pitanja bezbjednosti dodatno komplikuju situaciju, jer većina srednjih sila ostaje zavisna od blizine SAD u vojnim pitanjima. Ipak, postoje izuzeci, kao što je jačanje evropske odbrane nakon rata Rusije s Ukrajinom. Indija je uspostavila bliže sigurnosne i trgovinske veze s Evropom zbog dugogodišnjeg rivalstva s Kinom. Evropska i kanadska odbrambena saradnja produbljuje se zbog zajedničkih zabrinutosti oko SAD.

U ekonomskoj sferi, srednje sile se lakše brane, jer SAD i Kina nisu toliko dominantni u trgovini i investicijama. Nedavni trgovinski sporazumi EU s Indijom i Merkosurom bili su značajni, a Kanada nastoji posredovati između EU i azijskih članica transpacifičkog partnerstva.

Brazil, bogat rijetkim zemnim mineralima, diverzifikuje svoje lance snabdijevanja fokusirajući se na Indiju. Postoji mogućnost da srednje sile zaključe kolektivne sporazume o ekonomskoj bezbjednosti, koji bi im omogućili da koordiniraju odgovore na pritiske poput tarifa.

Tehnološki izazovi su složeniji, jer rivalstvo između SAD i Kine omogućava srednjim silama da biraju između dva dominantna igrača, ali nedostatak multilateralnih organizacija otežava uspostavljanje pravila. Situacija s vještačkom inteligencijom (AI) dodatno komplikuje stvari, jer srednje sile nemaju značajan pregovarački uticaj.

Najveći izazov za srednje sile je pronalaženje zajedničkih interesa unutar raznovrsne grupe. Lideri zapadnih zemalja, osim Sjedinjenih Država, slažu se da treba braniti međunarodni poredak zasnovan na pravilima, ali mnogi na globalnom jugu naglašavaju da zapadne vrijednosti nisu univerzalne.

Strategije koje tretiraju nezapadne sile kao donosioce pravila, a ne kao partnere, osudile bi se na slabost. Rješavanje hitnih pitanja kao što su investicije u razvoj, upravljanje dugom i pristup tehnologiji je ključno. Srednje sile su svjesne da njihova šansa da brane svoje interese od dominacije SAD i Kine neće trajati vječno. Ako se ne djeluje, dvije najveće svjetske sile sklopiće bilateralne sporazume sa zemljama u razvoju, čime će dodatno otežati bilo kakvu reakciju ostalih.

Karnijevo upozorenje “Ako nismo za stolom, onda smo na meniju” snažno odjekuje kod mnogih vlada. Sada je ključno pitanje mogu li zaustaviti “kuhare” i koliko efikasno to mogu učiniti.