Fotografija kao simbol starog režima

Ova fotografija govori više nego hiljade izjava, saopštenja i političkih govora zajedno. U ovom spuštenom pogledu i tišini koja izbija iz kadra sabrana je cijela priča o režimu koji je trideset i kusur godina uvjeravao sebe i druge da je vječan, da mu ništa ne može stati na put i da će moć, novac i uticaj uvijek biti jači od države i pravde.

Gledajući ovu sliku, čovjek ne može da ne pomisli kako je to možda i najpreciznija ilustracija starog režima koji je gradio sliku apsolutne moći, nepogrešivosti i uvjerenja da se sve može kontrolisati, da se svaka prepreka može ukloniti, da se svaka institucija može saviti i da se svaki problem može riješiti ako imate dovoljno novca, uticaja i ljudi spremnih da izvrše zadatak.

Zato je sasvim razumljivo što danas vidimo bijes, primitivizam, nervozu i paniku kod pristalica DPS-a i Đukanovića, jer nije mala stvar kada neko ko je decenijama navikao da komanduje odjednom shvati da više ne upravlja situacijom, da stvari više ne funkcionišu po starim pravilima i da ono na što ste se oslanjali cijeli politički i poslovni život, moć, bogatstvo, veze, ucjene i pritisci, odjednom više ne daju isti rezultat.

Prvi put posle trideset i više godina pojavila se situacija u kojoj izgleda da nema tog telefonskog poziva koji može da promijeni tok događaja, nema tog uticaja koji može da zaustavi proces i nema te mreže moći koja može da učini da stvari jednostavno nestanu preko noći, kao što je to toliko puta ranije izgledalo da se dešava.

Upravo zato ova fotografija deluje toliko snažno, jer ne prikazuje trijumf ni sigurnost, već nešto što se rijetko moglo vidjeti tokom svih tih godina, osjećaj nemoći kod onih koji su decenijama djelovali kao da su iznad svega.

Dugo je u ovoj zemlji važilo nepisano pravilo da postoje ljudi koji su nedodirljivi, da postoje krugovi moći koji stoje iznad države i da postoje porodice i strukture za koje zakoni ne važe na isti način kao za obične građane, ali svaka era ima trenutak kada počinje da puca upravo tamo gdje je djelovala najčvršće.

Zato ova fotografija nije samo trenutak zabilježen kamerom, već simbol jednog vremena koje očigledno dolazi do svoje završnice, vremena u kojem se vjerovalo da će sistem kontrole, uticaja i straha trajati beskonačno, a ispada da čak i najduže političke epohe na kraju dođu do tačke kada više ništa ne mogu da urade osim da posmatraju kako se stvari mijenjaju mimo njihove volje.

I možda je upravo u tom njenoj najveća snaga jer podsjeća na jednostavnu istinu koju su mnogi pokušavali da zaborave: koliko god neka moć izgledala velika i trajna, dođe trenutak kada više ne može da zaštiti one koji su vjerovali da će trajati zauvek.