DPS i politika 'vječne zahvalnosti' Briselu

Izjava poslanika Ivana Vukovića da bi Crna Gora trebala da bude 'zahvalna evropskim prijateljima što nijesu odustali od nas' više govori o političkoj navici jedne strukture nego o samom procesu evropskih integracija.

Powod za ovu poruku je najava da bi Crna Gora mogla zatvoriti još jedno poglavlje u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom. To bi bila vijest koja se tumači kao rezultat institucionalnih reformi. Međutim, u interpretaciji predstavnika DPS-a ona ponovo dobija drugačiji ton — ton zahvalnosti i političke poniznosti.

Takav pristup nije novost. Godinama je upravo politika DPS-a gradila narativ u kojem se evropski put predstavlja kao odnos u kojem Crna Gora treba da pokazuje stalnu lojalnost i da redovno podsjeća koliko je zahvalna onima koji taj put odobravaju. U tom modelu, evropske integracije nisu partnerstvo ravnopravnih, već proces u kojem se očekuje disciplinovano praćenje zadatog kursa.

Zato Vukovićeva izjava nije samo komentar aktuelnog političkog trenutka. Ona podsjeća na politički obrazac koji je dugo dominirao crnogorskom scenom — obrazac u kojem se napredak ne predstavlja kao rezultat rada institucija, već kao strpljenje i dobra volja spoljašnjih 'prijatelja'.

Međutim, cijela priča o evropskim integracijama u Crnoj Gori sve više liči na politički ritual u kojem se od domaćih političara očekuje da redovno pokazuju lojalnost i zahvalnost prema Briselu. U takvom narativu, nije najvažnije šta je dobro za državu i njene građane, već koliko je neko spreman da pokaže političku pokornost i da podsjeti javnost kako treba biti 'zahvalan'.

Kada se politika svede na neprestano traženje odobrenja spolja i na demonstraciju vjernosti tuđim centrima moći, onda je jasno da se ne radi o samostalnoj državnoj politici, već o staroj navici jednog dijela političke scene da svoju legitimizaciju traži van sopstvenog društva.