Markuš: Cetinje danas simbol političkih podjela i eksperimentalna pozornica

Jovan Markuš je u emisiji Referat istakao da je Cetinje danas više simbol političkih podjela nego istorije, opisujući ga kao eksperimentalnu pozornicu za političke i vjerske projekte. On navodi da je vlast nekadašnjeg, kako kaže, diktatora i družine uništila Cetinje na mnoge načine, kako privredno, tako i demografski i što je najgore – moralno.

„Cetinje je praktično nastalo iz potrebe. Ivan Crnojević je napravio dvor i manastir. Cijelo Cetinje, izuzimajući Donji Kraj i Bajice, je manastirsko imanje. Kad je 1860. godine došao kralj Nikola na vlast, tada je bilo samo 17 kuća na Cetinju“, kazao je Markuš. Takođe je istakao da je crkva dozvolila gradnju na svom zemljištu, ali je ostala vlasnik kompletne imovine.

On je naglasio da su kasnije komunisti prepravili katastre i uništili ili sakrili mnoge istorijske podatke. Markuš smatra da se radilo isključivo kako je odgovaralo vlasti i dodaje da je Cetinje danas prepoznatljivo kao mjesto političkih sukoba.

„Još prije 25 godina sam rekao da su oni Cetinje predodredili da bude eksperimentalna pozornica, gdje će da se iživljavaju politički i vjerski projekti. Napravljen je zla krv koja ne koristi ničemu“, poručuje Markuš.

Osim toga, ponosan je što za vrijeme njegovog mandata nije izgrađen nijedan nelegalni objekat, dok je obnova istorijskog jezgra bila prioritet. Markuš je govorio i o Krstu Zrnovom Popoviću, ističući njegovu važnost u očuvanju Katunske nahije.

Markuš je takođe govorio o graditeljskim periodima u istoriji Zete i Crne Gore, naglašavajući značaj mitropolita Amfilohija. „Oko 900 hramova i drugih crkvenih objekata je izgrađeno ili obnovljeno za vrijeme mitropolita Amfilohija“, dodao je.

On je ukazao na to da u popisu državne imovine ne postoji nijedan pravoslavni, katolički hram ili džamija, ističući da je ideja spornog zakona bila da se otme državna imovina. Markuš smatra da su podjele nastale usvajanjem ratne zastave kao državne.

„Nije bilo potrebe da se izmišljaju novi simboli, već je dovoljno bilo da se kopiraju simboli koji su postojali u Knjaževini ili Kraljevini Crnoj Gori“, ističe Markuš.

Na kraju, Markuš naglašava obavezu Crne Gore da čuva svoje istorijske spomenike, dodajući da na Lovćenu ima dovoljno prostora za obnovu kapele. „Smatram da ne može biti mira i izmirenja u zemlji dok se to ne završi“, zaključuje Markuš.