Prekopavanje groblja izaziva tenzije

Izraelske odbrambene snage nedavno su prekopavale jedno groblje na sirijsko-libanskoj granici. Izmjestili su stanovnike okolnih sela i podigli helikoptere, dok su vojnici gazili po grobnicama. Tokom ovog incidenta došlo je do razmjene vatre između libanskih trupa i civila s jedne i IDF-a s druge strane, pri čemu je na libanskoj strani poginulo mnogo ljudi.

Ovo nije prvi put da se izraelska vojska bavi grobljima. Pre nekoliko mjeseci je otkopana masovna grobnica u Kan Junisu u Gazi, gdje je uklonjeno stotine tijela, vjerovatno premještenih u sekundarne grobnice. Ovoga puta je traženo tijelo Rona Arada, izraelskog pilota čiji je avion oboren iznad Libana davne 1986. godine. Njegovo tijelo nije pronađeno, što je izazvalo frustracije izraelske javnosti, koja je ostala uskraćena za još jednu seriju TV priloga o ratniku koji se konačno vraća kući.

Ovo je dosad jedini neuspjeh u ratu, dok su ostali vojnici bili uspješni. Američki predsjednik Donald Tramp je zadivljen, ministar odbrane Pit Hegset salutira, a dnevni list Yedioth Ahronoth i Kanal 12 likuju. U međuvremenu, Izraelci, iscrpljeni i iscijeđeni, pokorno ćute dok vojnici iz aviona bombarduju. Oko milion ljudi je protjerano iz svojih domova u Libanu, a tokom protekle dvije godine, izraelski poduhvati su proizveli tri miliona raseljenih ljudi.

Jedna grupa za ljudska prava u Iranu već je prijavila 1.348 poginulih, od čega 87% civila, uključujući 194 djece i tinejdžera. A to je samo početak rata. Izraelski avioni lete ka odlučnoj pobjedi nad Iranom i Hezbolahom, ali se postavlja pitanje kakve veze imaju masovna protjerivanja i neselektivno ubijanje civila sa pobjedom. Koja je veza između iranskih nuklearnih i balističkih kapaciteta i bombardovanja iranskih civilnih aerodroma i univerziteta?

Doktrina Gaze ponovo se primjenjuje: Izrael i Amerika bombarduju, ali niko ne zna šta je cilj tog razaranja. Svrgavanje iranskog režima bilo bi značajno dostignuće, ali se u isto vrijeme zaboravlja kako bi Bliski istok bio bolje mjesto bez izraelskog okupacionog režima. Trenutno nema naznaka da su Izrael i SAD blizu pobjede u Iranu. Kao i Hamas, režim ajatolaha je živ i zdrav, čak i posle brojnih pokušaja atentata. Izraelski ministar odbrane Izrael Kac tvrdi da će i novi ajatolah biti ubijen, a Tramp da će on izabrati sledećeg vrhovnog vođu Irana.

Niko ne zna koliko dugo Amerika i posebno Izrael mogu podnijeti teret ovog rata. Razoreno izraelsko društvo zasad je dobro organizovano, a vazdušni i civilni sistemi odbrane funkcionišu. Ipak, ljudi neće moći dugo da trpe ove teške okolnosti. U Americi se bliže izbori, dok javnost sve glasnije postavlja pitanje: kakve veze sve to ima sa cijenom krompira u Ajdahu? U prvoj nedjelji rata postignut je impresivan vojni uspjeh, ali nije bilo diplomatskih dostignuća. Rat se ukopava, već je zahvatio desetak zemalja, a i Evropa je pod prijetnjom. Tramp će prihvatiti samo bezuslovnu predaju i poniženje Irana, što gotovo sigurno garantuje da se neće postići ništa.

Ove redove pišem u skloništu. Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RTCG.