Matica san, država plijen: Analiza političke situacije u Crnoj Gori

Država je, po osnovnoj definiciji, organizovana politička zajednica ljudi koja živi na određenoj teritoriji i ima vlast koja tom teritorijom upravlja. I oduvijek je bila nekome majka, a nekome maćeha. Pa tako su uvijek i postojale strukture koje je čuvaju i one koje je razbijaju. Ta borba je neprestana, barem kad je Crna Gora u pitanju.

Ovih dana sve su češći pokušaji etnofederalizacije Crne Gore, kao i ideje njenog svojevrsnog feudalnog preuređenja, gdje svaki narod, žargonski rečeno, pokušava da obilježi svoju teritoriju. Jednima je to pažljivo osmišljena strategija, dok je drugima tek ad hoc zadatak, kroz koji servilnošću prema ovim prvima, pokušavaju zahvatiti što veći dio privilegija i državnog novca.

I tako, dok nam se država i njene institucije polako obrušavaju, vlast nam iz dana u dan servira nove afere, kao gustu maglu koja treba da sakrije ono što je svima pred očima: raspad sistema. Pa zato i ne čudi što gotovo da nema reakcije. U moru afera teško je razaznati šta je dim, a šta stvarna namjera vladajuće većine.

Upravo zato je važno razobličiti aktuelnu vlast i pokazati je javnosti onakvom kakva zaista jeste. A kako to najlakše objasniti? Komparacijom. Zamislimo državu kao košnicu. Košnica ima maticu, radilice i trutove. Matica je sama država, ona postoji da održava zajednicu i brine o opstanku košnice. Radilice su građani: oni koji vole svoju košnicu, rade, privređuju, plaćaju poreze i poštuju Ustav i zakone zemlje u kojoj žive.

I na kraju tu su i trutovi. U prirodi, trutovi imaju vrlo jednostavnu funkciju. Ne prave med, ne grade saće i ne nose teret košnice, ali su nužni za opstanak matice. U političkoj verziji košnice, trutovi su nosioci najvažnijih funkcija, ministarskih, partijskih i svakojakih drugih.

Problem nastaje kada ti trutovi prestanu da mare za svoju maticu. Kada im odjednom postane draža matica iz neke druge košnice. Tada počinju objašnjavati radilicama kako je tamo negdje sve bolje: i med je slađi, i saće pravilnije, i zujanje kulturnije. Ironija je u tome što su ti isti trutovi rođeni u ovoj košnici, hranjeni njenim medom i grijani njenim voskom. Ali čim su došli do funkcije, otkrili su novu političku filozofiju: Što više voliš tuđu košnicu, to duže možeš uživati u privilegijama ove.

I tako naša košnica, nažalost, funkcioniše već godinama. Radilice rade. Matice obećavaju. Trutovi zuje oko funkcija. A med, med se nekako uvijek potroši prije nego što stigne do onih koji su ga napravili. I nema nam sreće dok radilice ne shvate jednu jednostavnu stvar: košnica ne propada zbog nedostatka meda, nego zbog viška trutova.

P.S. I, naravno, ne zaboravimo partijske botove — skotove koji skriveni po mišjim rupama društvenih mreža, odrađuju prljave poslove za trutove.