Suđenje Gašoviću: Svjedoci o zločinima 1992.

Danas je pred Višim sudom u Podgorici nastavljeno suđenje Zoranu Gašoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti 1992. godine u Hadžićima (BiH), saslušavanjem tri svjedoka, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava (HRA). Svjedoci su predstavljali oštećene porodice i govorili o onome što su saznali od drugih o stradanju svojih najbližih.

Oštećeni imaju prvenstvo u davanju iskaza da bi nakon toga mogli da prate suđenje iz publike i postavljaju pitanja ostalim svjedocima, navode iz HRA. Sud još nije razmatrao ranije zahtjeve i branioca okrivljenog, Danila Mićovića, i punomoćnika oštećene Feride Nišić, Dalibora Tomovića, da se suđenja audio-vizuelno snimaju, kao ni druge prijedloge advokata Tomovića, da se svjedoci iz BiH saslušavaju putem video-linka, i da se obezbijedi rezervni branilac u slučaju da Mićović bude spriječen da prisustvuje suđenjima.

Svjedok Nermin Musić naveo je da je imao oko 15 godina kada su počela ratna dešavanja 1992. godine. Zbog napada na selo njegova porodica je na nekoliko dana otišla u Suhodol, dok je otac Adil ostao da čuva kuću. Prva saznanja o njegovom zarobljavanju dobio je od strica Dž. M, kojem je to prenio I. M. Od kasnije razmijenjenih zarobljenika saznao je da je oko 260–280 ljudi iz Hadžića odvedeno u Lukavicu. Napravljen je spisak od 46 osoba, među kojima je bio i njegov otac. Srpski vojnici prozivali su ih i odvodili u drugu prostoriju, a tokom noći čula se vriska, dok su ujutro viđene krvave prostorije.

Svjedok Almin Bašić rekao je da je prve informacije o ocu dobio 23. juna 1992. godine, kada je njegov tetak F. H. oslobođen iz zarobljeništva. On je ispričao da je njegovog oca Aliju Bašića priveo Zoran Gašović i nagovijestio mu da će biti ubijen. Prema njegovim saznanjima, 284 zarobljenika je prebačeno u kasarnu „Slaviša Vajner Čiča“, dok je njegov otac ostao u Sportskom centru. Zarobljenike su prevozili N. J. i Gašović, koji su imali spisak sa 48 imena.

Svjedok Selver Kahrica rekao je da je u maju 1992. pobjegao na Igman, dok su njegovi roditelji ostali u Hadžićima. Saznao je da se civili hapse i odvode u logore, među njima i njegov otac. Njegova majka, koja je bila prisutna prilikom odvođenja, ispričala mu je da su pred njihovu kuću došli srpski vojnici, među kojima i Zoran Gašović, i odveli njegovog oca.

Prema optužnici, Gašović se tereti da je od maja do kraja juna 1992. učestvovao u ubistvima, porobljavanju, prinudnom preseljavanju, protivpravnom zatvaranju, mučenju i ispitivanju civila u objektima „Garaža“ i Sportska dvorana u Hadžićima. Tereti se i da je sačinio spisak pritvorenika na kojem je 49 imena zaokružio crvenom olovkom, nakon čega je 23. juna 1992. godine 48 osoba odvedeno na nepoznatu lokaciju i do danas se vode kao nestale.

Naredno ročište zakazano je za srijedu, 18. mart. Akcija za ljudska prava pruža podršku oštećenima u ovom postupku u saradnji sa Udruženjem za traženje zarobljenih i nestalih iz Hadžića.