Ministarstvo brani prag od 50.000 eura u novim zakonima o oduzimanju imovine

Ministarstvo pravde Crne Gore brani novčani prag od 50.000 eura u predloženim izmjenama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću. Ove izmjene, koje se oslanjaju na koncept Direktiva Evropske unije kao „minimalnog standarda“, postavljene su tako da se buduće mjere primjenjuju kao izuzetak, a ne pravilo. Ovo je naglašeno u dokumentu Ministarstva pravde, u kojem su predstavljene sugestije na izmjene zakonskog akta, koji je ključan za zatvaranje Poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava.

Javna rasprava o ovom pitanju sprovedena je od 16. januara do 5. februara. Tokom rasprave, pristiglo je 15 primjedbi iz Advokatske komore Crne Gore, kompanije Citadel Group iz Podgorice, te Nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu. Nakon što su sugestije pregledane, u većini slučajeva su odbačene, a resorno ministarstvo je objavilo dokument sa sumiranim stavovima obje strane. Prijedlog zakona još neće biti na dnevnom redu Skupštine Crne Gore, jer prvo treba dostaviti tekst Evropskoj komisiji na mišljenje i komentare.

Od 15 primjedbi, samo su dvije prihvaćene djelimično. Ministar pravde, Bojan Božović, najavio je da će se dodatno precizirati primjena prava na odbranu, posebno u vezi sa prevođenjem vlasništva i procesnim pravima vlasnika imovine. Takođe, najavljeno je da će biti dodatnih normativnih intervencija. Međutim, ostale primjedbe, uključujući one vezane za usklađenost sa Direktivom EU, prezumpciju nevinosti i finansijski interes organa, odbijene su.

Ministarstvo je istaklo da su predložena rješenja u skladu sa evropskim standardima, uz podsjećanje da Direktiva EU propisuje minimalne, a ne maksimalne standarde. Ovaj zakon određuje posebne postupke koji se odnose na ispitivanje porijekla imovine, a ne na odlučivanje o krivičnoj odgovornosti njenog vlasnika. Odbijene su i primjedbe koje su se odnosile na mogućnost narušavanja prezumpcije nevinosti i proporcionalnosti mjere u slučaju trajnog oduzimanja imovine prije pravosnažne presude.

Ministarstvo pravde je naglasilo da teret dokazivanja postojanja osnovane sumnje ostaje na tužiocu, te da se od vlasnika sporne imovine ne traži da dokazuje svoju krivicu. Propisivanje obaveznog sadržaja obrazloženja za zabranu korišćenja nepokretnosti takođe nije prihvaćeno, a objašnjeno je da je to već sistemski uređeno propisima o kancelarijskom poslovanju i arhivskoj djelatnosti.

Na kraju, ostaje pitanje retroaktivne primjene strožih kazni za predmete koji su započeti po ranijim zakonima. Ministarstvo je naglasilo da se ne uvodi novo krivično djelo, već se definiše postupanje. Do finalne verzije izmjena zakona proći će još neko vrijeme, što bi moglo pomoći tužiocima i sudijama da se pripreme za slučajeve koje će konačno morati pokrenuti na osnovu valjanih dokaza.