Filipović: Brisel treba da plati gubitke Crne Gore

Finansijski analitičar Oleg Filipović smatra da Crna Gora mora hitno otvoriti pregovore sa Evropskom unijom o finansijskoj kompenzaciji i pokrivanju gubitaka koji će nastati uvođenjem viznog režima za državljane Rusije i Turske.

Prema Filipoviću, dok Brisel ostvaruje političke poene sprovođenjem sankcija, crnogorska ekonomija se priprema za ozbiljan udar. On naglašava da država ne smije pasivno prihvatati sve direktive koje nanose direktnu štetu našem turizmu i investicionom ambijentu. Uvođenje viza nakon ovogodišnje ljetnje sezone za dva ključna tržišta – Rusiju i Tursku – najviše će pogoditi turizam kao noseću granu privrede.

„Rusi i Turci su posebno važni za održivost turizma van špica sezone. Uvođenje viza direktno će uticati na pad potražnje, što će se lančano odraziti i na tržište nekretnina. Manje interesovanje za kupovinu stanova znači i manje novca u opticaju, što je luksuz koji naša ekonomija ne može sebi da priušti“, upozorava Filipović.

On dodaje da će se negativni efekti osjetiti i u avio-saobraćaju, čime Crna Gora gubi na konkurentnosti, dok će prateće uslužne djelatnosti pretrpjeti indirektne, ali duboke gubitke. „Više je nego jasno da zbog uvođenja viza ekonomski najviše gubi Crna Gora. Za Tursku i Rusiju, kao velike sisteme, ovaj gubitak je statistički zanemarljiv, dok je za našu državu vitalan“, naglašava Filipović.

Kao jedino logično rješenje dok se ne pronađu alternativna tržišta, predlaže ofanzivniji nastup prema Briselu. „Da bi se sanirala šteta i premostio period do pronalaženja novih tržišta, Crna Gora mora otvoriti razgovore sa EU za pokrivanje ovih gubitaka. Ako se od nas traži usklađivanje sa političkim odlukama, onda je pravedno da se razgovara i o ekonomskoj sanaciji posljedica koje te odluke proizvode“, zaključuje Filipović.

Inače, Crna Gora u turističku 2026. godinu ulazi sa nikad glasnijim najavama i projekcijama koje granice uspjeha pomjeraju do samog plafona. Dok se zima još uvijek drži na sjevernim padinama, državna kasa već „sanja“ priliv od nevjerovatnih 1,6 milijardi eura, koliko je zacrtano kao finalni prinos od gostoprimstva. Ipak, iza šminke zvaničnih saopštenja krije se stara strepnja: može li crnogorska infrastruktura da izdrži teret sopstvenih ambicija?

Nadležni ne škrtare na optimizmu. Nakon što je prethodna godina pokazala da se Crna Gora polako oporavlja od globalnih previranja, ova je zacrtana kao godina konačnog nadmašivanja rekorda iz 2019. godine. Projektovanih 15 miliona noćenja nije samo brojka, već imperativ koji se postavlja pred posrnulu primorsku saobraćajnu mrežu.

Crna Gora se u 2026. godini agresivno promoviše kao destinacija za svih 365 dana. Očekuje se da novi hotelski kapaciteti na Kolašinu 1450 i 1600 konačno opravdaju ogromna ulaganja i sjever učine konkurentnim Alpima, dok se Primorje okreće poslovnom (MICE) turizmu i eliti koja ne pita za cijenu u marinama poput Luštice i Porto Montenegra. Ono što ovu godinu izdvaja od prethodnih jeste ozbiljno računanje na „digitalne nomade“. Procjene su da će ova kategorija gostiju, koja ne zavisi od sunca i mora, već od kvaliteta interneta i mira, biti ključni faktor u punjenju privatnih smještaja tokom proljećnih i jesenjih mjeseci.