Fascistički performans u Zagrebu: Ko će odgovarati za skandal?

U Hrvatskoj, 2026. godine, jedan od najvećih sakupljanja u organizaciji Vlade Republike Hrvatske završio je fasinističkim performansom, uz pjesme Marka Perkovića Tompsona i skandiranje 'za dom spemni'. U državama sa jasnom historijskom sviješću, ovakvi pozivi ne bi trebali imati prostora u javnosti.

Ovaj događaj nije bio slučajan ispad, nego otvorena, politički orkestrirana poruka. U Hrvatskoj je dozvoljeno ono što je u civilizovanom svijetu zabranjeno. Tompsonovi nastupi su već zabranjeni u Njemačkoj, Holandiji, Švajcarskoj, Austriji i Sloveniji, dok u Hrvatskoj pjeva na dočeku reprezentacije, sa državnim grbom u pozadini. Ovaj incident predstavlja skandal dimenzija koje prevazilaze sport.

Ovdje se ne radi samo o jednom 'pjevaču', već o institucionalnom podrivanju antifašističkih vrijednosti i normalizaciji govora mržnje. Postavlja se pitanje ko je odgovoran za ovu sramotu. Neko je odlučio da Tompson bude na bini, da 'Čavoglave' odjekuju Jelačićevim trgom, a 'za dom spemni' uđe u državni protokol. Taj neko nije anoniman fan ili tehničar, već vrh države.

Ako je tačno, kako tvrdi gradonačelnik Zagreba, da se zahtjev za Tompsonov nastup pojavio u zadnjem trenutku i da je Vlada preuzela organizaciju mimo znanja i nadležnosti grada, to predstavlja institucionalno nasilje i ustavnu pobunu. Postavlja se pitanje ko je dao nalog policiji da ukloni gradske službe i ko je odobrio Tompsonov repertoar.

Svi novinari, političari i građani Hrvatske koji se pretvaraju da je 'to samo koncert' su saučesnici u zatišanju istine i reviziji istorije. Ključno pitanje ostaje: šta sada? Hoće li Evropska unija reagovati ili će nastaviti da žmuri pred ustaskim refleksima svog člana? Hoće li sportske organizacije poput Evropske rukometne federacije osuditi instrumentalisanje reprezentacije za promociju ekstremizma?

Dok god Tompson pjeva u državnoj režiji, a 'za dom spemni' se tretira kao 'rodoljublje', Balkan neće biti zona mira, već zona ideološke truleži. Svako ćutanje na ovakve događaje je zvanična dozvola za ponovnu radikalizaciju regiona. Relativizovanje ovih događaja je direktno ponižavanje svih žrtava fašizma, a kada država to radi, problem postaje sistemski.