Tramp kao majstor međunarodnih igara: analiza kroz teoriju igara

Predsjednik Donald Tramp je poznat po svojoj sposobnosti da se igra u složenim međunarodnim odnosima, gdje sklapa dogovore i stvara situacije u kojima izlazi kao pobjednik. Njegovo ponašanje, koje često uključuje kontradiktorne izjave, može se interpretirati kroz prizmu "teorije igara", koja se bazira na pretpostavci da su akteri u međunarodnim odnosima racionalni i sebični.

Teorija igara, koja se često koristi u analizi međunarodne politike, objašnjava kako se donose odluke u situacijama gdje su akteri u stalnoj interakciji, a njihovi potezi zavise od očekivanja o ponašanju drugih. U ovom kontekstu, Trampove izjave da njegove odluke ne određuje međunarodno pravo nego njegova lična moralnost, kao i komentari kanadskog premijera o opadajućem poretku zasnovanom na pravilima, ukazuju na trenutnu anarhiju u međunarodnom sistemu.

Primjenom jednostavnog modela "chicken game" (igra kokoške), možemo bolje razumjeti Trampovo djelovanje. Ovaj model ilustruje kako se akteri suočavaju s odlukama koje mogu dovesti do katastrofalnih ishoda, ali i do pobjede ako su dovoljno nepredvidivi. Trampovi potezi, kao što su namjere o pripojenju Grenlanda, jasno pokazuju njegovu strategiju da stvori prijetnju koja tjera protivnike na ustupke. U ovoj igri, Tramp prijeti carinama, dok Evropljani pokušavaju izbjeći sukobe i unaprijed se prilagođavaju njegovim zahtjevima.

U konačnici, Trampov uspjeh u ovim igricama može dovesti do kratkoročnih pobjeda, ali i do dugoročne destabilizacije međunarodnog poretka. Njegovo ponašanje ukazuje na potrebu za novim strukturama koje bi mogle očuvati međunarodni mir, iako je malo vjerovatno da će oni koji imaju moć dobrovoljno odustati od dijela svoje moći. Ova analiza nas navodi na razmišljanje o budućim koracima, koji bi mogli biti neophodni da se izbjegne veći sukob ili rat.