Batrićević: Crkvi Srbije u Crnoj Gori slađe od para iz budžeta DPS-a

U razgovoru za "Drugačiju radio vezu", docent na FPN UCG Nemanja Batrićević istakao je da Crkvi Srbije u Crnoj Gori nije ništa slađe od para koje im daje Demokratska partija socijalista (DPS). Odbornici DPS-a u budvanskom parlamentu podržali su budžet kojim se Crkvi Srbije dodjeljuje milion eura za izgradnju hrama Svetog Marka, kako bi, kako su sami priznali, sačuvali šansu za promjenu strukture političke scene na nacionalnom nivou.

Batrićević je rekao da je predsjednik opštine Budva, Nikola Jovanović, neformalno uveo DPS u vlast, čime je suštinski dao kontrolu nad javnim preduzećima. "Dakle, oni u punom smislu te riječi vladaju Budvom po dubini i to je ono što su oni partijski definitivno htjeli i preferirali i to je razumljivo", naglašava Batrićević. On dodaje da je benefit koji su dobili u postizbornom koalicijnom sporazumu preveliki zalogaj za DPS, koji je ranije označavao Crkvu Srbije kao ključnog igrača u napadu na crnogorsku državnost.

"Teme koje se sa oltara Crkve Srbije pokreću u političkom smislu nijesu lokalne, nego nacionalne", naglašava Batrićević, podsjećajući da su DPS i SDP godinama označavali Crkvu Srbije kao ključnog aktera u napadu na crnogorsku naciju. On smatra da je ovim potezom poslat signal da su spremni na dogovor, naročito u sredinama gdje dominira prosrpski politički narativ. Iako je DPS ranije trgovao sa Crkvom Srbije, sada se situacija drastično promijenila.

Batrićević je istakao da je ova situacija primjer izdaje birača, te da DPS sada nema ništa osim ideologije. "Oni imaju problem što se njihovo biračko tijelo buni na ove stvari", dodaje. Crkva Srbije, prema njegovim riječima, dobija ne samo hram, već i pečat koji potvrđuje da je najjača politička grupacija u državi, i to od partija koje tvrde da brane Crnu Goru od te crkve.

On upozorava da je Crkva Srbije, posebno poslije 2020. godine, u crnogorskom nacionalnom korpusu stekla veoma problematičnu reputaciju, koja se ne može ispraviti bez podrške crnogorske partije. Batrićević naglašava važnost redefinisanja odnosa unutar suverenističkog bloka, kao i potrebu za novim političkim opcijama koje bi mogle privući birače.

Konačno, on poručuje da je neophodno postaviti jasnu listu uslova za saradnju sa političkim protivnicima, koja uključuje negaciju crnogorske nacije, izgradnju hramova i nagrađivanje onih koji negiraju pravo Crnogoraca na postojanje.