Prije izbora 'no pasaran', poslije izbora svi na moleban

U postizbornom kontekstu, DPS i Evropski savez su donirali milion eura Crkvi Srbije za izgradnju hrama Svetog Marka, što otvara pitanja o političkoj trgovini i strategiji suverenističkih partija. Ova odluka, koja se može tumačiti kao 'strateško povlačenje', dolazi nakon izbora u Budvi, gdje su se suverenističke partije ponašale više nalik 'petoj koloni'.

U trenutku kada se čini da su crnogorske partije preuzele kontrolu, postavlja se pitanje da li je to zaista strateški plan ili obična partijska trgovina. Nikada nije bilo jasno kako će se ovi potezi odraziti na buduće izbore, s obzirom na to da je DPS i dalje doživljen kao 'toksičan' od strane mnogih birača.

Argumenti za ovakvu strategiju uključuju finansiranje Crkve Srbije na lokalnom nivou, uz nadu da će to rezultirati promjenom političke scene na nacionalnom nivou. Međutim, ova logika zanemaruje činjenicu da koaliranje sa DPS-om može smanjiti šanse srpskih partija na izborima. Jovanović, koji se nedavno odvojio od Mandića i Kneževića, nije uspio da pridobije povjerenje birača izvan Budve.

Osim toga, suverenističke partije se suočavaju s rizikom da će njihovi potezi 'drmati bazu', kako se može primijetiti u sve većem nezadovoljstvu među biračima. Iako je Jovanović odbacio veze sa Beogradom, postoji sumnja da će to biti dovoljno da mobilizuje srpske glasove na nacionalnom nivou.

U međuvremenu, DPS i Evropski savez pokušavaju da opravdaju svoje poteze, ističući da poštuju identitetski mozaik, dok su u isto vreme spremni da finansiraju instituciju koja negira crnogorski identitet. Ova kontradikcija dovodi do sumnje u iskrenost njihovih namjera i strategija.

Na kraju, postavlja se pitanje koliko su suverenističke partije spremne da se suoče sa realnošću i da li će njihova trenutna politika imati dugoročne posljedice na političku scenu Crne Gore. Takođe, njihovo javno kritiziranje SPC dok istovremeno finansiraju njene projekte stvara jasnu sliku o njihovoj unutrašnjoj nesigurnosti i nedosljednosti.