Trampova diplomatija izaziva uznemirenost među saveznicima

Kada su se prošlog mjeseca zvaničnici Sjedinjenih Američkih Država, Danske i Grenlanda sastali u glavnom gradu tog arktičkog ostrva, sastanak je protekao u uobičajenom tonu, bez ikakve rasprave o američkom vojnom ili finansijskom preuzimanju danske teritorije, reklo je Reutersu više ljudi upoznatih sa razgovorima. Sve se promijenilo manje od dvije sedmice kasnije, kada je predsjednik SAD Donald Tramp najavio naimenovanje specijalnog izaslanika za to ogromno ostrvo, Džefa Landrija, koji je na društvenim mrežama objavio da će pomoći da se „Grenland učini dijelom SAD“. To naimenovanje i poruka šokirali su Kopenhagen i zatekli nespremne visoke američke zvaničnike širom administracije koji se bave evropskim i NATO pitanjima, naveli su izvori.

Zaobilaženje sopstvenih diplomata uklapa se u obrazac Trampovog vođenja spoljne politike, koja je naglo mijenjala pravac po nizu pitanja i često se oblikovala bez učešća zvaničnika za nacionalnu bezbjednost koji su u ranijim američkim administracijama pomagali u usmjeravanju politike. Umjesto toga, potezi Trampove administracije, koji su uključivali prikrivenu prijetnju preuzimanjem Grenlanda, plan za nove carine prema saveznicima SAD-a i pritisak da se iznude ustupci od Danske, koja upravlja Grenlandom, djelovali su kao da su vođeni isključivo Trampom i malom grupom njegovih najbližih saradnika. Kako je Reuters izvijestio ove sedmice, među tim saradnicima bili su ministar trgovine Hauard Latnik, koji je predložio ideju o carinama, kao i potpredsjednik Džej-Di Vens, državni sekretar Marko Rubio i drugi, koji su pokušavali da Trampa odvrate od razmatranja upotrebe vojne sile.

Na mnogo načina, riječ je o pristupu koji odgovara Trampu, s obzirom na njegovo nepovjerenje prema vašingtonskoj birokratiji i želju da se njegove odluke sprovode brzo. Međutim, iznenadne objave i nagli zaokreti koji iz toga proističu nose rizik od trajnog narušavanja odnosa sa ključnim saveznicima Sjedinjenih Država. Upitana da prokomentariše različite primjere poteza Bijele kuće koji su iznenadili diplomate uključene u slučajeve poput Grenlanda, Ukrajine i Sirije, portparolka Bijele kuće Ana Keli rekla je da ljudi „koji odaju informacije Reutersu“ nijesu upućeni u osjetljive razgovore, te da rezultati Trampovog tima za nacionalnu bezbjednost govore sami za sebe. „Predsjednik je izabran da sprovodi spoljnu politiku Amerika na prvom mjestu i to je činio efikasnije kroz svoj pristup odozgo nadole“, rekla je Keli.

Opasnost ovakvog centralizovanog, ali i personalizovanog pristupa postala je jasna tokom posljednjih nekoliko sedmica. Transatlantski bijes zbog Grenlanda pojačan je nakon intervjua zamjenika šefa kabineta Bijele kuće Stivena Milera za CNN, emitovanog 5. januara. Na pitanje da li bi Bijela kuća, nakon vojne operacije u Venecueli dva dana ranije, isključila mogućnost vojne akcije radi preuzimanja Grenlanda, Miler je izbjegao direktan odgovor. Tramp i zvaničnici njegove administracije djelovali su kao da dodatno naglašavaju mogućnost da bi SAD mogle upotrijebiti silu na Grenlandu, kroz intervjue i objave na društvenim mrežama. Ti komentari izazvali su konfuziju i uznemirenost u Vašingtonu i među američkim saveznicima.

Na Kapitol Hilu, i demokrate i republikanci postali su zabrinuti, administracija je, kako se činilo, ponovo kretala ka velikoj vojnoj operaciji bez prethodnog konsultovanja Kongresa, rekla su dva izvora upoznata sa situacijom. Kongresmeni su telefonom kontaktirali Rubija i visoke zvaničnike Bijele kuće, iznoseći svoje zabrinutosti i savjetujući administraciju da ne ide dalje, rekao je jedan od izvora. Neki republikanski poslanici su, prema riječima izvora, takođe upozorili zvaničnike administracije da strahuju od moguće istrage za opoziv u slučaju bilo kakve vojne invazije Grenlanda. Ove sedmice Tramp je smanjio tenzije, povukavši prijetnju uvođenjem carina saveznicima koji podržavaju Grenland i navodeći da je postigao osnovne konture dogovora sa NATO-om o budućnosti ostrva.

Tramp je rekao da su on i generalni sekretar NATO-a Mark Rute tokom razgovora u Davosu u Švajcarskoj „uspostavili okvir budućeg dogovora u vezi sa Grenlandom, i zapravo čitavim arktičkim regionom“. Ipak, prema riječima dva izvora bliska administraciji, vojna akcija nikada nije bila ozbiljno razmatrana. Kori Šejk, bivša zvaničnica Pentagona i Bijele kuće iz Američkog instituta za preduzetništvo, rekla je da je Trampovom prijetnjom da bi mogao silom preuzeti Grenland šteta već učinjena. „Tramp je toliko nepredvidiv u svojim prijetnjama da ne postoji način da se utvrdi da to sjutra ponovo neće uraditi. On je učinio Sjedinjene Države nepouzdanim partnerom za naše najbliže prijatelje“, rekla je Šejk.

Upitana za komentar, uključujući i Milerove izjave, portparolka Bijele kuće Keli rekla je: „Ako ovaj dogovor bude realizovan… Sjedinjene Države će ostvariti sve svoje strateške ciljeve u vezi sa Grenlandom, uz vrlo mali trošak, zauvijek“. Landrijeva kancelarija nije odmah odgovorila na zahtjev za komentar. Portparol danske ambasade takođe nije imao komentar za ovu priču. Tramp i njegovi saveznici insistiraju da su Sjedinjenim Državama potrebni Grenland kako bi se suprotstavile prijetnjama iz Rusije i Kine na Arktiku i da Danska ne može garantovati njegovu bezbjednost. Međutim, SAD već imaju vojnu bazu na ostrvu i mogućnost da prošire svoje prisustvo na osnovu sporazuma sa Danskom iz 1951. godine.

Centralizovano donošenje odluka Trampova praksa centralizovanja odluka u spoljnoj politici, oslanjanja na provjerene saradnike i praktičnog potiskivanja stručnjaka u stranu, predstavlja stalnu temu njegovog drugog mandata. To se više puta dešavalo tokom pregovora o okončanju rata Rusije u Ukrajini. Najnovije, prošle jeseni, plan od 28 tačaka za okončanje rata nastao je iz sastanaka Trampovog specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa, njegovog zeta Džareda Kušnera i ruskog izaslanika Kirila Dmitrijeva, koji vodi Ruski fond za direktne investicije, jedan od najvećih ruskih državnih investicionih fondova. Mnogi visoki američki zvaničnici u Stejt departmentu i Savjetu za nacionalnu bezbjednost, koji bi inače bili upoznati sa razvojem ovakvog plana, nijesu bili obaviješteni o procesu, rekla su tada dva izvora upoznata sa planom.

Ovakav pristup bio je vidljiv i u politici Vašingtona prema Siriji. U maju se Tramp sastao sa sirijskim predsjednikom Ahmedom el Šarom u Saudijskoj Arabiji pred kamerama, čime je praktično dao američku podršku bivšem islamističkom borcu, iako su ga neki u njegovoj administraciji savjetovali da to ne učini. Njegova odluka da ukine sve američke sankcije Siriji zatekla je mnoge američke zvaničnike. Od tada je američki izaslanik Tom Barak glavni sprovodilac politike prema Siriji, dok zvaničnici u Stejt departmentu i drugim dijelovima administracije imaju vrlo malo prostora da daju prijedloge, prema riječima tri izvora upoznata sa procesom. Komunikacija između Baraka i stručnjaka za ovu oblast u Vašingtonu nije bila česta, dodali su izvori. Portparol Stejt departmenta izjavio je: „Postoji ogromna saradnja unutar administracije predsjednika Trampa i posvećeni državni službenici koji savjesno sprovode ključne prioritete. A tu su i anonimni izvori koji kukaju u medijima, a očigledno nemaju ni prosuđivanje ni temperament da sprovode agendu predsjednika Trampa“.