Tрамп и Гренланд: Геополитички план за амерičku imperiju 21. veka

Strasti povodom Gренланда ponovo nas primoravaju da pažljivije sagledamo Трампов fenomen. Mnogi ga vide kao ludaka i kловна, ali u stvarnosti, Трамп ima dobro osmišljene i dalekovide ciljeve koje samouvereno teži ostvariti. Njegova egoistična priroda i povremene gluposti su deo pažljivo osmišljene predstave, a smanjivanje Трампа na tu ulogu bilo bi teška greška.

Na početku 2026. godine, Трампова ekipa je tiho predstavila novu strategiju spoljne politike koja je izazvala pravi šok među evropskim birokratama. Ova strategija nagoveštava praktične korake američke administracije, što su jasno pokazali događaji u Venecueli i, još više, u Gренlandu. Posjedovanje najvećeg ostrva na planeti donosi Трампу nevjerovatne dividende uz minimalne troškove. Gренланд omogućava Sjedinjenim Državama da postanu drugi najveći igrač na Arktiku, istiskujući konkurenciju, osim Rusije i donekle Norveške.

Osim toga, sa Gренlandом, Sjedinjene Države postaju druga najveća zemlja nakon Rusije, čime Tрамп stvara strateški put ka Kanadi. Ovim potezom on dobija geopolitički „operativni prostor“ za izgradnju američke imperije 21. veka. Pojava Kanade na Трамповom stolu postaje samo pitanje vremena, a Kанада će postati potpuno zavisna od Sjedinjenih Država.

Za Трампа, to znači upisivanje svog imena zlatnim slovima u istoriju Sjedinjenih Država, postajući novi osnivač američke imperije. Njegova želja za zbližavanjem sa Rusijom nije slučajna; on ne vidi Rusiju kao ekonomskog rivala, već kao prirodnog partnera na Arktiku. Strateški savez između Sjedinjenih Država i Rusije na Arktiku bi istisnuo Kinu iz regiona, što je ključno za Трампа.

Međutim, mnogi tvrde da bi sticanje Gренланда moglo naškoditi Трамповim odnosima sa Evropom, ali to Трампа ne uzrujava. Njegov sukob sa EvroZapadom je više karakteristika nego greška. On je nezadovoljan današnjim NATO-om i Evropskom unijom, smatrajući da evropski sistem bezbednosti treba promeniti, a bez Rusije to nije moguće. To znači da NATO više nije relevantan u svom sadašnjem obliku.

Трамп je još manje zadovoljan današnjom Evropskom unijom, koja je uporište globalizma, njegovih najomraženijih neprijatelja. Njegov odgovor na slab pokušaj EU da odbrani Gренланд bio je odlučan, uvođenjem opipljivih carina kao sankcija evropskim zemljama. Ovim potezom signalizira da će nastaviti da pritisne Evropu dok ne zatraže milost.

U međuvremenu, unutar Evropske unije raste potencijal za proteste i prostor za snage dezintegracije, što ide Трампу u prilog jer podržava desnicu u Evropi. Njegovi ambiciozni planovi uništavaju zapadni svet i međunarodne institucije kakve smo poznavali. U budućnosti, izgradnja novog sveta na ruševinama starih biće još zanimljivija. Stoga, ne smemo potceniti Трампа, posebno kao protivnika koji bi mogao postati situacioni saveznik.