Nikšićanka Maja Kovačević: Ne postoje muški i ženski poslovi

Nikšićanka Maja Kovačević, koja već 15 godina vozi autobus, smatra da smo još uvijek daleko od društva u kome su žene i muškarci ravnopravni, i da je 8. mart dan kao svaki drugi, jer ženama treba poklanjati pažnju tokom cijele godine, a ne samo danas.

Trenutno vozi lokalne linije na relaciji Nikšić – Župa, jer joj obaveze oko troje djece ne dozvoljavaju duže relacije. Ranije je vozila do Podgorice i primorja i kaže da će ponovo voziti čim djeca malo odrastu. „Otac pokojni je vozio autobuse i kamione pa valjda je to nešto genetski tako došlo. Od osnovne škole sam počela u garažu sa autobusima. Prvo s majstorima, i onda sam naučila da vozim u osnovnoj školi“, kaže Maja, koja je imala 22 godine kada je položila vozački ispit za D kategoriju.

U početku je bila jedina žena u Crnoj Gori koja vozi autobus, a danas ih je više pa je to, uz osmijeh, „normalna pojava“. Bilo je i lijepo i manje lijepo. Sjećam se jedne gospođe koja je, kad je vidjela da ja vodim, tražila da izađe.

Ona ističe da Crna Gora i dalje ima patrijarhalno društvo i da će ravnopravnost još dugo čekati. Ima dvije kćerke i sina i kaže da će i kćerke, ali i bilo koju drugu ženu podržati u odluci da se bave poslom koji u Crnoj Gori još uvijek prati oznaka „muški“. „Voljela bih da smo ravnopravni, ali nijesmo. I to mi baš smeta“, dodaje.

Šta 8. mart znači za nju? „Dan kao i svaki drugi. Meni bar. Ženama treba posvećivati pažnju svaki dan, ne samo na 8. mart.“