Nevidljivi bol: Samoubistva ukrajinskih vojnika i njihova neprepoznata patnja

U posljednje vrijeme, sve više se čuje o samoubistvima ukrajinskih vojnika, što ukazuje na ozbiljne probleme sa mentalnim zdravljem unutar vojske. Ove tragične priče često ostaju neprimjećene, dok porodice žrtava iskazuju bol i bes, tražeći odgovore i pravdu. Jedan od najpotresnijih slučajeva je priča o Orestu, čiji je gubitak ostavio dubok trag na njegovu porodicu. Njegova majka, Katarina, ističe kako je sistem zatajio, ostavljajući vojnike da se bore ne samo sa neprijateljem, već i sa svojim unutrašnjim demonima. Ove sudbine ukazuju na potrebu za dubljom analizom i podrškom koja bi mogla spriječiti slične tragedije. Mnogi stručnjaci upozoravaju da je psihološka podrška vojnicima od suštinske važnosti, naročito u uvjetima ratnih sukoba. Iako se tema mentalnog zdravlja sve više otvoreno raspravlja, čini se da sistem ne reaguje dovoljno brzo i efikasno. Bez adekvatne podrške, vojnici ostaju sami sa svojim bolom, što dovodi do tragičnih posljedica. Ove priče ne bi smjele biti zaboravljene. Potrebno je stvoriti uslove u kojima će vojnici moći otvoreno razgovarati o svojim teškoćama, bez straha od stigmatizacije. Samoubistva su alarmantan znak da je vrijeme da se preispitamo i pružimo potrebnu podršku onima koji su se borili za našu slobodu.