Hormuški moreuz: Ključna tačka za međunarodnu bezbjednost

Početak kontrole moreuza nije nagovještavao da će 55 godina kasnije on postati ključna tačka za međunarodnu i energetsku bezbjednost. Poremećaji u Hormuškom moreuzu imaju višeslojni efekat na međunarodnu i energetsku bezbjednost. Prvo, koncentracija tranzita velikih količina nafte i LNG kroz jedan uski koridor stvara strateški rizik 'uskog grla', gdje svaka blokada ili napad može izazvati globalni energetski šok. Povećane cijene nafte i gasa već su vidljive i direktno utiču na inflaciju i troškove proizvodnje, čineći energetsku ranjivost političkim oružjem.

Sunce se pojavljivalo na horizontu u svitanje 30. novembra 1971. godine. U Persijskom moru bila je bonaca, a vedro vrijeme činilo je da se svaka kontura ostrva Veliki i Mali Tumb jasno ocrtavala. Sve je ukazivalo da će ovo biti početak još jednog dana za mirnu plovidbu kroz Hormuški moreuz. Da tako ne bude, postarala se Carska iranska mornarica, koja je izvela brzi kombinovani vojni desant na ostrva koristeći se brzim plovilima, raketnim fregatama i helikopterima. Nešto više od sat vremena trebalo je da se moreuz zauzme i neutrališe otpor vojske emira Ras al-Khaimah (UAE).

Šah je pratio operaciju iz rezidencije u Teheranu komunicirajući sa diplomatskim predstavnicima SAD i Velike Britanije, kako bi izbjegao osudu Zapada. Iran je djelovao brzo i odlučno, uspostavljajući kontrolu nad tačkama koje će dugoročno definisati bezbjednosnu strukturu Hormuškog moreuza i regiona Bliskog istoka. U operaciji iznenađenja, ali ne i značaja, sadržana je jedna od ključnih lekcija međunarodnih odnosa. Moć se ne ispoljava uvijek kroz otvoreni sukob, već često kroz sposobnost da se pravi trenutak prepozna i iskoristi.

Zauzimanju Hormuškog moreuza prethodilo je povlačenje britanske mandatne uprave sa prostora zemalja Zaliva, što je Šah iskoristio da sprovede operaciju zauzimanja moreuza. Svijet je s pažnjom pratio događaj. CIA je u izvještaju poslatom decembru 1971. godine iz ambasade u Teheranu saopštila: 'Iranske snage su zauzele sporna ostrva uz mali otpor i uspostavile kontrolu u roku od nekoliko sati. Šah je djelovao kako bi potvrdio iranske zahtjeve prije nego što britansko povlačenje stvori vakuum koji bi mogle iskoristiti arapske države'.

Britanske obavještajne službe MI6 i MI5 bile su svjesne poteza Irana. MI6 je zaključio da Šah koristi povlačenje Britanaca kako bi faktički osigurao kontrolu nad ulazom u Hormuški moreuz, dok je MI5 pratio eventualne bezbjednosne implikacije po britanske interese. Prema dostupnim i deklasifikovanim dokumentima (Cold War Intelligence Reports), sovjetska KGB i GRU primijetile su da Iran jača regionalni uticaj, potencijalno smanjujući prostor za arapske države.

Treba biti oprezan sa širenjem sovjetskog uticaja u Zalivu. Preporučivale su pažljivo posmatranje, diplomatsko praćenje i moguću političku neutralnost, jer direktna intervencija nije bila realna. Početak kontrole moreuza nije nagovještavao da će 55 godina kasnije on postati ključna tačka za međunarodnu i energetsku bezbjednost.

Poremećaji u Hormuškom moreuzu imaju višeslojni efekat na međunarodnu i energetsku bezbjednost. Prvo, koncentracija tranzita velikih količina nafte i LNG kroz jedan uski koridor stvara strateški rizik 'uskog grla', gdje svaka blokada ili napad može izazvati globalni energetski šok. Povećane cijene nafte i gasa već su vidljive i direktno utiču na inflaciju i troškove proizvodnje, čineći energetsku ranjivost političkim oružjem.

Drugo, poremećaji u snabdijevanju LNG i đubriva (urea i amonijak) pokazuju da energetska sigurnost nije samo pitanje fosilnih goriva, već i poljoprivrednih inputa. Smanjenje dostupnosti jeftinog gasa i đubriva može destabilizovati tržišta hrane, posebno u Aziji i Africi, i izazvati sekundarne političke tenzije.

Treće je geopolitički aspekt. Država koja kontroliše moreuz Hormuz stiče snažnu pregovaračku moć u energetskim i diplomatskim pitanjima. To povećava rizik regionalne militarizacije, prisiljavajući globalne aktere (SAD, EU, Kina, Indija) na diversifikaciju transportnih ruta, strateške rezerve i koalicione bezbjednosne mehanizme.

Cijene reaguju trenutno. Brent sirove nafte porastao je na 115–118 dolara po barelu, a cijene prirodnog gasa u Evropi za više od 20 odsto, dok poremećaji u snabdijevanju LNG direktno utiču na proizvodnju azotnih đubriva, uključujući ureu. Poskupljenje đubriva odmah se reflektuje na troškove poljoprivrede.

Nad svijetom se nadvila kriza kojoj se ne nazire kraj. Interesi Izraela i SAD i odgovor Irana postaju sve manje regionalni problem, a sve više globalni. Nedostatak resursa opasno prijeti da ugrozi ljudsku bezbjednost. Ovaj rat može ljudsku vrstu staviti u ozbiljno iskušenje da, štiteći svoje elementarno pravo na život, čovjek počne da ugrožava živote drugih. Što prije bonaca mora da zamijeni oluju u moreuzu.