Sindikalna organizacija RTCG o institucionalnoj krizi i nezakonitom menadžmentu

Sindikalna organizacija Javnog radio-difuznog servisa RTCG oglasila se povodom, kako kažu, aktuelne institucionalne krize, nezakonitih radnji i finansijskog poslovanja nelegalnog menadžmenta Javnog servisa. Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti: Menadžment RTCG nas je slavodobitno obavijestio da smo dobili uvećane plate. Istina, uprkos zalaganju menadžmenta, posebno pomoćnika za korporativne poslove i osuđenog predsjednika Savjeta. Oni, podsticani nelegalnim generalnim više vole da novac građana koriste za beskonačno renoviranje zgrade i kontrolu zaposlenih nego na plate.

Poslije više naših upita o broju kamera, većem nego u Spuškom zatvoru, neke kamere su počele da nestaju sa pozicija gdje su bile instalirane. Koliko ih je deinstalirano ne znamo, ali znamo da i deinstaliranje kamera košta. Iz tog razloga je važno da se konačno utvrdi ko je inicirao nabavku 100 kamera, njihove performanse i pozicije na kojima se moraju ili ne moraju instalirati. Ključno pitanje je da li je sve ove procese podstrekavao nelegalni generalni direktor? Istu matricu pritiska primjenjivao je kada je preko svojih operativaca i rukovodilaca nudio zaposlenima beneficije da napuste jedan Sindikat i pređu u „poželjni“– onaj koji nikada nema ništa protiv želja menadžmenta.

Podsjećamo javnost da fantomska peticija menadžmenta, koju je navodno potpisalo preko 500 zaposlenih, nikada nije javno objavljena. S druge strane, pouzdano znamo da su upravo rukovodioci pozivali na štrajk protiv sopstvenih kolega i zdušno podržavali nakaradnu verziju Kolektivnog ugovora u režiji Drljević Raonić. Novi saziv Savjeta, oslobođen osoba koje krše Zakon mora se suočiti i sa činjenicom da Finansijski izvještaj za 2025. godinu nije usvojen do 30.juna 2026. godine. Upozoravali smo da su brojke u predlogu tog izvještaja prilično maskirane.

Smatra li menadžment da je sjednica zakazana za 10. jun 2026. u Galeriji održana na način kako to predviđaju Statut i Zakon? Sjednica je bila blokirana u iščekivanju nelegalnog i osuđivanog Drljevića, da bi nakon njegovog povratka sa Administrativnog odbora prerasla u dvodnevni Zoom maraton. Javnost o ovoj sjednici nije ni obavještena, čime je prekršen Statut koji su sami izglasali. Što znači, da je i potonja sjednica Savjeta RTCG, kojom je predsjedavao prestupnik Drljević, završila kako je i sve počelo - nezakonito i blamantno.

Dok se finansijski izvještaji kriju od očiju javnosti, nelegalni menadžment bjesomučno otvara nova radna mjesta za svoje poslušnike: Pravnog savjetnika za Savjet koji krši zakon redovno. PR administrativca - sa četvrtim stepenom stručne spreme koji sve obmane nelegalnog direktora mora da spakuje u izjave koje bi javnost mogla da svari. Savjetnika za infrastrukturu sa, gle čuda, jednom godinom iskustva (mašinca ili građevinca koji je tek došao u zgradu RTCG). Kako neko sa jednom godinom iskustva može nekoga da savjetuje, osim ako to nije mjesto koje pokriva druge kombinacije menadžmenta, najčešće tenderske prirode.

"I na kraju, spektakularno do granice bezočne drskosti - da li je Raonić 17. juna otvorio konkurs za stručnog saradnika za ljudske resurse i da li je to mjesto predvidio za svoju vjernu saradnicu iz GA, svježe osuđenu Aminu Murić? Da li su i ostala radna mjesta predviđena za članove Savjeta koji više nijesu dostojni obavljanja bilo kakvih društvenih funkcija?" Zaključak – Raonić je podstrekavao, a pred očima pasivnog tužilaštva i dalje nesmetano podstrekava, marionetske rukovodioce i poslušne članove Savjeta na donošenje oneroznih i besmislenih odluka protivno interesima institucije kojom nezakonito upravlja.

Kako god, naša je obaveza da konstatujemo, a nadamo s da će pravna država u slučaju Raonića, Drljevića i njihovih sljedbenika napokon početi da funkcioniše. Drugi način je da se aktivira, mnogo puta spominjano, istraživačko novinarstvo, koje je za vrijeme Raonića zamrlo. Jedna, naizgled bizarna trivia, biće neizostavan dio epiloga koji će pred licem javnosti potpuno ogoliti petogodišnju poharu i bezakonje aktuelnog nelegalnog menadžmenta; Zašto Naod Zorić daje ostavku Skupštini i Administrativnim odboru, a Veselin Drljević još nije upoznat sa sadržajem koji ga proglašava krivim, ali u kondicionalu daje ostavku Andriji Mandiću, predsjedniku Skupštine Crne Gore? Da li je to čin lične zahvalnosti ili panično podsjećanje na ranije preuzete političke obaveze? Konačno, odluka Višeg suda nije kraj jednog kriminalnog, već početak istraživačkog procesa u kojem će se vidjeti kako grupa beskrupuloznih i neznavenih može da uništi i obesmisli instituciju i zatre svaki trag odgovornosti i profesionalizma. Nijesmo zaboravili poklanjanje stanova poslušnima i poslovnog prostora izvođaču kroz naopaki pravilnik i tender. To će tek biti posebni dio priče o najgorem menadžmentu RTCG ikad.