Povratak Rode u Idvor

Jelena Kalin, iz sela Idvor u južnom Banatu, provodi dane između muzeja posvećenog naučniku Mihajlu Pupinu i spasavanja povređenih roda. Kao vodič kroz Pupinov život, svakodnevno dočekuje stotine turista, a nakon toga brine o pticama.

Pre tri godine pronašla je mladunče rode koje je ispalo iz gnezda i hranila ga tokom cijelog ljeta, učila ga da lovi ribice i svakodnevno ga dozivala po imenu - Roki. Kada je jesen stigla, roda je odletjela sa jatom, a Jelena nije vjerovala da će ga više vidjeti. Međutim, ovog proleća, preko puta njene kuće pojavio se mladi par roda koji je počeo da pravi gnezdo.

„Kao što to uvijek činim, pozvala sam rodu po imenu - Roki. I onda se desilo čudo“, kaže ona. Na prvi poziv, mužjak je sleteo pravo do nje. „Moj Roki se vratio i doveo snajku“, priča Jelena. Ženka je ubrzo dobila ime Rajka.

Jelena objašnjava da je povratak iznenadio i nju i pticu. Belih roda u Srbiji, inače, najviše ima u Vojvodini, posebno u Banatu, gdje im pogoduju brojne rijeke i kanali, kao i pašnjaci, njive i livade na kojima žive glodari, njihova omiljena hrana. Kada klima prestane da bude povoljna, rode kreću u selidbu. Odrasle jedinke se sele svake godine u podsaharski region Afrike, a mladunci ostaju do treće godine, kada dostižu polnu zrelost i vraćaju se.

Roki se vratio bez mladunca, ali s partnerkom. Jelena kaže da je roda tokom oporavka naučila da reaguje na njen glas i ime, ali da nije vjerovala da će je prepoznati posle tri godine i puta dugog hiljade kilometara. Primećuje kako je Roki i dalje oprezan, ali u tome vidi i nešto dobro, jer se ranije plašila da bi previše blizak kontakt s ljudima mogao da mu naudi.

„Roki i Rajka sada svakodnevno dolaze po hranu. Apetita ne manjka, zbog čega vjerujem da nas čeka još jedno dugo zajedničko ljeto“, kaže Jelena.

Dok se Roki navikavao na novi porodični dom, Jelena je dobila još jedan poziv iz susjednog sela. Tamo je jedna mala roda ispala iz gnezda. „Preuzeli smo je tokom noći. Dobio je ime Rod“, priča kroz osmijeh. Dodaje da je najviše brinulo to što mladunci često odbijaju hranu nakon traume, ali je Rod iznenadio. „Odlično jede. Baš sam se plašila komplikacija, ali sarađuje i pozdravlja me kao roditelje. Prava je beba“, dodaje Jelena.

Spasavanje ptica nije samo hranjenje; potrebno je pratiti svaku promjenu u ponašanju i brzo reagovati. „Naravno, kontakt sa ornitolozima je ključan, a Pokrajinski zavod za zaštitu prirode ima neverovatan tim“, kaže Jelena. Sa njima stalno razmjenjuje savjete i ističe da joj znači njihovo povjerenje.

Iako dane provodi otkrivajući posjetiocima uzbudljiv život Mihajla Pupina, Jelena kaže da njena svakodnevica podjednako pripada i pticama. „Morate mnogo da volite ovo što radite“, dodaje ona.

U prethodne dvije godine u Srbiji je urađen višemesečni popis gnezda belih roda, tokom kojeg je registrovano 1.927 gnezda. Iz organizacije pozivaju ljude da prijave gnezda koja se nalaze na rizičnim mestima kako bi bila obezbeđena i popisana.