Promocija knjiga dr Domagoja Vidovića i akademika Grge Novaka u Donjoj Lastvi

U Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi večeras su promovisane dvije knjige čiji je izdavač Hrvatsko nacionalno vijeće, drugo dopunjeno izdanje radova ,,Bokeljske studije i ogledi” dr Domagoja Vidovića i “Dalmacija na raskršću 1848. godine” autora akademika Grge Novaka.

O knjigama su govorili akademik Slobodan Prosperov Novak i dr Domagoj Vidović, a moderatorka je bila Ana Vuksanović, sekretarka HNVa. U ime izdavača govorio je Zvonimir Deković, predsjednik HNVa: “Domagoj Vidović je naš dugogodišnji sunarodnik i ovdje je objavio cio niz naučnih članaka. Od Boke do Bara, sa njegovom kovanicom 'Svebarje' što je sada opšte prihvaćena. Dakle, zbir njegovih radova sad je uobličen u ovoj knjizi. Kome je bitan hrvatski identitet sa zadovoljstvom će pročitati ovu knjigu.”

„Druga knjiga je Grge Novaka, jednog od tvoraca Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Ova knjiga je spaljena u tiskari 1948. godine, najviše zbog poglavlja o Boki Kotorskoj. Ipak, jedan primjerak je sačuvan, mi smo ga dobili, skenirali i večeras je po prvi put pred svima nama“ – rekao je Zvonimir Deković.

„Prvo da i ja čestitam Dan državnosti Republike Hrvatske i da izrazim svoju osobnu sreću da je mogu podijeliti sa vama. To je veliki državni praznik, a ne stranački praznik. To je praznik kada je nestao komunizam iz naše zemlje. Knjigu smo objavili zahvaljujući mom dragom prijatelju Zvonimiru Dekoviću. Uvijek se sačuva jedan primjerak. Tako je bilo i sa knjigom mog ujaka Grge Novaka. On je nekako uspio sakriti ovaj jedan primjerak. Knjiga je objavljena 1948. Spaljena je zvanično zbog mnogo tehničkih grešaka. Ja još nisam čuo da se knjiga spali zbog tehničkih grešaka. A spaljena je zbog Boke kotorske, kao što je Zvonimir rekao. Urednik te knjige je bio sam Grga. Dakle, i autor i urednik. Grga je u knjizi napravio popis pogrešaka. Jedan od tračeva u ono vrijeme je bilo da je Krleža insistirao da se ova knjiga uništi. Krleža nije bio u dobrim odnosima sa Grga Novakom, ali malo je vjerovatno da bi se on bavio time. Radilo se o Boki kotorskoj. U povijesti Boka kotorska je Đilasovom odlukom anektirana. I svaki govor o Boki kotorskoj u prostoru Dalmacije je značilo o Boki kotorskoj u prostoru Hrvatske. I to je bio razlog zašto je došlo do uništavanja ove knjige. 1848. je dramatična godina. Hrvatska možda nema tako dramatičnu godinu. Hrvatska tada prvi put diše svoju samobitnu cjelovitost. Osjetio se taj energični element u hrvatskom narodu“ – istakao je Slobodan Prosperov Novak.

„Postoji posao i postoji emocija. Ja volim svoj posao. Idem ja svuda. Ali postoji nešto što je ljubav. A ljubav je meni postala Boka kotorska prvi put kad sam prešao Debeli brijeg. Možda zbog mora. Ali ima mora i mora. Ja kao polubračanin, uvijek mi je bila kratka šetnja, od tačke A do tačke B. A onda sam došao ovdje. Od Stoliva, pa do Kotora, Orahovca, Morinja, Kostajnice. Tako sam shvatio zašto volim Boku. A onda sam počeo shvaćati kad će se naoblačiti i kad će pasti kiša. A onda ljudi. Prijatelji se ne stiču, oni se biraju, zavičaj se ne stiče on se bira. Miro Sindik, gospodin Lanceroti, Dragan Popadić, Frano Ercegović, Sani. Oni su postali nekom vrstom moje osobne priče. Nevjerovatna je suradnja s HNV-om i Zvonimirom Dekovićem. Prostor hrvatskog govora pomakli smo do Bara, pomakli smo granicu za jedno 60 km. I to me veseli. Ovo nije posao, ovo je jednostavno ljubav“ – kazao je Domagoj Vidović burno pozdravljen od publike.

Obije knjige besplatno su podijeljene publici. Glavni finansijski pokrovitelj projekta je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.