Tribina posvećena knjazu Danilu: Vladar modernizacije Crne Gore

Dvjestota godišnjica rođenja knjaza Danila Petrovića Njegoša u Matici crnogorskoj obilježena je tribinom na kojoj je lik i djelo ovog državnika osvijetljeno kroz više aspekata. Knjaz Danilo je bio vladar koji je razumio da sloboda nije dovoljna bez institucija, zakona i međunarodnog priznanja.

Kako navode u Matici crnogorskoj, knjaz Danilo ostao je upamćen kao vladar koji je imao snage da prekine sa dotadašnjim teokratskim modelom vlasti i uspostavi svjetovnu knjaževinu, čime je Crna Gora sredinom 19. vijeka zakoračila ka modernoj evropskoj državi.

O njegovom značaju, Zakoniku, mjestu u kolektivnom sjećanju i zastupljenosti u obrazovanju, te načinu na koji je njegova državna vizija oblikovana kroz umjetnost i političku ikonografiju govorili su pravnici Ivan Jovović i Mladen Vukčević, politikolog Danilo Kalezić i istoričarka umjetnosti Saša Brajović.

Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović istakao je da se u Crnoj Gori u kontinuitetu radi na omalovažavanju lika i djela knjaza Danila, često upotrebom pežorativnih imena. On je dodao da do skoro nijedan javni prostor, ustanova ili vojni objekat u Crnoj Gori nije nosio naziv po knjazu Danilu, iako je u Beogradu još 1896. godine jedna od ulica dobila naziv po ovom crnogorskom vladaru.

Jovović je naglasio da sve političke elite u Crnoj Gori tokom 20. vijeka nijesu bazično podržavale Danilov crnogorski državni koncept „Ivanbegovine“, a da su ideološku podlogu imale u panslavističkoj nacionalno-romantičarskoj orijentaciji vladike Petra II i knjaza/kralja Nikole. On je primijetio da se za vrijeme knjaza Danila nastava u crnogorskim školama odvijala na crnogorskom jeziku, dok je za vladavine knjaza/kralja Nikole u prosvjetnim ustanovama zakonski uveden srpski jezik.

Jovović je također podsetio na inicijativu Matice crnogorske da se ustanovi Dan crnogorske pobjede kao državni praznik u čast bitke na Grahovcu iz 1858. godine, podviga koji je, prema njegovim riječima, afirmisao i doprinio crnogorskoj državotvornosti.

„Na kraju, u godini jubileja – 20-godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti – neophodno je prisjetiti se državničkog pregnuća knjaza Danila, jer nam je u postojećim političkim okolnostima neophodna njegova odlučnost, budući da je on dobro znao šta su državni integritet i nacionalni ponos. Zato nam u simboličkom smislu na političkoj pozornici nedostaje neki novi knjaz Danilo, koji bi mnoge doveo poznaniju prava“, zaključio je Jovović.

Profesor Vukčević je istakao da je državnički profil Danila Stankova vrlo slojevit, obilježen raskršćima, pregnućima i osporavanjima od početka do posljednjeg dana. Njegov dolazak na prijesto značio je kopernikanski obrt u modelu vladanja – od teokratije do svjetovne države. To će unaprijediti organizaciju vlasti uprkos otporima koji su sezali do mjere njegove lične ugroženosti.

Kalezić je ukazao na činjenicu da je posljednjih godina objavljeno mnoštvo članaka i publikacija koji se na najgrublji način obračunavaju sa zaostavštinom knjaza Danila. „Uključujući i onu završnu etapu njegovog života koja se često, sa političkog terena, svodi na jedan događaj koji je u svojoj biti fikcija i tiče se privatnog sukoba sa jednom porodicom u Crnoj Gori“, rekao je Kalezić.

Ljube Nenadovića je naveo kao svjedoka koji potvrđuje da se nastava odvijala na crnogorskom jeziku za vrijeme vladavine knjaza Danila, dok je za vladavine njegovog nasljednika uveden srpski jezik. Istoričarka umjetnosti Saša Brajović, čiju je knjigu „Portreti knjaza Danila I Petrovića Njegoša“ Matica crnogorska objavila 2019. godine, istakla je da Danilovi portreti sublimiraju duboku transformaciju koju je Crna Gora za kratko vrijeme prošla zahvaljujući knjazu Danilu.

Predstavila je neke od najreprezentativnijih knjaževih portreta, koji su informativniji nego što se na prvi pogled čini.