Hor 'Fisliđen' njeguje tradiciju Podgorice

Domen tradicionalne muzike, podgoričke i crnogorske, ima ogromnu umjetničku vrijednost. Djeca postaju čuvari kulturne baštine i nematerijalnog dobra – podmlađuju staru pjesmu i ne daju da se zapostavi ili zaboravi. Takođe, time im se nameće muzički ukus, kao dio sistema vrijednosti – poručuje učiteljica IIIg odjeljenja i dirigentica hora 'Fisliđen' Ljudmila Đuranović.

U vremenu kada se prave vrijednosti često zaboravljaju, a tradicija potiskuje savremenim trendovima, dječji hor 'Fisliđen' iz Osnovne škole 'Milorad Musa Burzan' vraća vjeru u ono najljepše – ljubav prema svom gradu, jeziku, pjesmi i domovini. Pod dirigentskom palicom učiteljice Ljudmile Đuranović, učenici trećeg razreda pjevaju stare podgoričke i crnogorske pjesme, čime ne čuvaju samo melos prošlih vremena već i duh Podgorice i Crne Gore. Ovaj hor nije samo muzička sekcija, već emotivna priča o pripadanju, identitetu i poštovanju prema precima, gradu pod Goricom i državi koja se voli.

Vođeni iskrenom emocijom svoje učiteljice, mali članovi 'Fisliđena' pjesmom grle Podgoricu i Crnu Goru, pokazujući da ljubav prema zavičaju ne zna za godine.

Učiteljica Ljudmila Đuranović kazala je da je ideja o formiranju hora nastala spontano, kada je iz učiteljske radoznalosti, a rukovođena istinskom ljubavlju prema Podgorici i Crnoj Gori, otpjevala svojim učenicima nekoliko tradicionalnih pjesama. 'Uslijedilo je oduševljenje i prihvatanje, čime su djeca sama dala putokaz – oni su tim i u ovom obliku rada. Inicijatori smo, dakle, svi – moje IIIg i ja', započinje razgovor Đuranović.

Hor postoji od septembra prošle godine a broji 24 učenika, od kojih su 22 učenici njenog IIIg, a dvije učenice su iz susjednog odjeljenja. 'Svi radimo, učimo i razvijamo se pod istim krovom i ponosno kažemo ime naše škole 'Milorad Musa Burzan', najbolje osnovne škole u Crnoj Gori ove, brojnih prethodnih, a sigurno i mnogih budućih godina', priča Đuranović.

Djecu je potrebno motivisati, posebno kada izvode tradicionalnu muziku koja je pisana za odrasle, formirane pjevače. 'Međutim, kada se djeca osokole i osjete da nešto mogu, onda proces teče bez zadrške i ciljevi se ostvaruju. Veliki rad je, svakako, neophodan. Probe su skoro svakodnevne, po potrebi dolazimo i subotom u školu, a dva puta mjesečno su snimanja u studiju. Da bi djeca izvodila uspješno ovu vrstu muzike, ključna motivacija je u ljubavi prema gradu i svojoj domovini – ljubavlju i pjesmom spajaju našu herojsku prošlost i grade budućnost, zahvalni prema svemu što je neko učinio, žrtvovao se, izgradio i stvorio prije nas', poručuje Đuranović.

Tradicionalne muzike, podgoričke i crnogorske, ima ogromnu umjetničku vrijednost. 'Djeca postaju čuvari kulturne baštine i nematerijalnog dobra – podmlađuju staru pjesmu i ne daju da se zapostavi ili zaboravi. Takođe, time im se nameće muzički ukus, kao dio sistema vrijednosti. U današnjem vremenu, svjedoci smo da se muzikom bave i oni koji to ne zavređuju a prisutni su na muzičkom nebu i, nažalost, često popularni. Zato porodica, kao naša baza i polazna tačka, a onda i škola, treba da budu svjetionici i pomognu djeci da razlikuju ukus od neukusa, posebno u važnosti tekstova i kvaliteta izvođača', ističe Đuranović.

Ljubav prema Podgorici i Crnoj Gori za njih je bezuslovna i nema mjeru, ni granicu. 'Pjesmom ih grlimo i slavimo, a njihovo ime pronosimo. Naš repertoar je tradicionalna podgorička i crnogorska pjesma. Posebno djeca vole: 'Šetale se terzije', 'Avajlija fistanlija', 'Zapjevala buljbulj ptica', zatim 'Čobanine, lijepa đevojko', 'Sitan kamen do kamena', 'Čija bješe livada', 'Gledala sam s Koma plava'... Do sada smo pripremili skoro 60 minuta programa – dovoljno za jedan samostalni koncert', navodi Đuranović.

Izuzetno je ponosna na ovaj svoj pedagoški poduhvat, posebno zbog njihove dodatne, neusiljene povezanosti u radu hora. 'Iako među njima ima pjevača različitih sklonosti i nadarenosti, svi zajedno čine cjelinu i svako ima svoje mjesto u horu – baš kao i u mome srcu', iskrena je brižna učiteljica.

Pedagoški pristup je imperativ. 'Bez metodičkog rada, pjesme se, pogotovo ovako složene u melodijama i ukrasima, ne mogu naučiti i izvoditi. Svaka pjesma opisuje neki događaj, trenutak i emociju. To djeci treba približiti, da razumiju o čemu pjevaju i kakvo osjećanje treba da ih nosi. Osim toga, one obiluju riječima iz drugih jezika, koje su prisutne u našem – značenje treba objasniti da bi tekstove razumjeli. To sve doprinosi i uvećanju njihovog opšteg znanja, od semantike riječi do istorijskih momenata koje pjesma dotiče', poručuje Đuranović, uz napomenu da se time uvećava i samopouzdanje.

Djeca se veoma raduju nastupima. 'Nedavno smo gostovali na državnoj televiziji. Za proslavu jubileja obnove nezavisnosti nastupamo 21. maja u Nikšiću na Trgu slobode, a 10. jula imamo nastup na Cetinju, na Ljetnjoj pozornici u okviru 'Susreta amaterskih horova', koji će ove godine imati međunarodni karakter. Svaki nastup je novo iskustvo i njihovo i moje, napredak i inspiracija za dalje korake', smatra Đuranović.

U ovoj misiji, kako dodaje, imaju ogromnu podršku roditelja djece, koji su im najbolji saradnici. 'Ja sam dijete staropodgoričko (đevojački Raičević – unuka predratnog komuniste Voja Raičevića) i to mi je vodilja i obaveza – ovim sam se, bar malim dijelom, odužila svojoj porodici, tj. onima koji su me stvorili, oblikovali i žigosali životima kojima se divim', zaključila je Ljudmila Đuranović.

Naziv hora 'Fisliđen' Podgoričanima je i te kako prepoznatljiv. 'Fisliđen je moja prva misao i odabir. Zvuči autentično staropodgorički, kao drugo ime za bosiljak. Djeca su naše najveće blago i najljepši miris, pa je tako i naziv simboličan', poručuje učiteljica Ljudmila Đuranović.