Radonjićeva "Đekna" kao omaž zaboravljenim genijima crnogorske kinematografije

Predstava "Đekna" Mirka Radonjića, koja je sinoć izvedena u Zetskom domu na Cetinju, predstavlja spoj crno-bijele prošlosti i slikovite sadašnjosti. Ova predstava je omaž velikim imenima crnogorske kinematografije, poput Miodraga Karadžića, Živka Nikolića i indirektno Ljubomiru Đurkoviću.

Reditelj Radonjić koristi epski pristup, ostavljajući gusle u posljednjem činu da prenesu dio ambijenta Crnogorca, miješajući ih sa izvornom pjesmom u savremenoj interpretaciji. Ova kombinacija stvara kontrast između nostalgije i savremenih tema, dok se prisjećamo izgubljenih genija.

U predstavi se koristi crno-bijela scenografija, sa televizorima i kvadratnim procjepima kroz koje se pojavljuju likovi, što podseća na filmsku traku. Radonjić nas u propratnoj brošuri podsjeća na važan trenutak iz svog života, kada se njegova baka obratila sinu pismom od tri kratke rečenice. Ovaj lični element dodatno obogaćuje predstavu, dajući joj dubinu i emocionalnu težinu.

"Đekna" se završava u najavi tjelesnog kontakta, simbolizujući susret prošlosti i sadašnjosti. Ova produkcija Zetskog doma predstavlja voljni čin da se skrene pažnja na zaboravljene genije i ulice koje čekaju njihova imena, opirući se damnatio memoriae.