Deset krstaša: Priča o putu, krvi i zakletvi u zemlji Bodina

Na čelu vojne kolone preko kotorskih strana jahao je konj smeđe dlake, a na glavi mu je bila zlatna grofovska kruna. Ovaj naočit čovjek u srednjim pedesetim godinama, nasljednik stare gotske oksitanske države, predvodio je vojsku od deset hiljada vojnika iz Provanse prema Svetoj zemlji. Njegova vojska, umorna od dugog puta, suočavala se s izazovima dok su putovali preko Alpa, Lombardije, Furlanije, Istre, Dalmacije i Duklje do Drača.

Na putu su ih pratili kiša i magla, a lokalni stanovnici su ih napadali, odnoseći jednog po jednog vojnika. Grof, koji je imao bogatstvo veće od bilo kojeg drugog krstaša, propitkivao je lokalne uslove, izražavajući želju da se sastane s kraljem Bodinom, koji se bojao smrti i vladao je širokim područjem.

Dok su čekali prijem, epidemija kuge već je uzimala maha, pa je grof odlučio da se smjeste na Butuanskom polju. Njegova vojska, sastavljena od plemića, vitezova, sveštenstva i vojnika, uključivala je i dva istoričara - Petra Tudebodea i Rajmonda od Agilere. Među vojnicima su se nalazili lordovi, grofovi, vikonti, kardinali i mnogi drugi, a njihovo jedinstveno iskustvo bilo je ključno za uspjeh pohoda.

U šatoru sa suprugom Elvirom i novorođenim sinom, grof je svakodnevno provodio vrijeme u molitvi. Nažalost, njihova beba, mali Pons, preminula je, a grof je odlučio da ga sahrani u ovoj zemlji. Sprovodu su prisustvovali njegovi najbliži saradnici, a opijelo je služio biskup Ademar.

Kada je grof Rajmond saznao za kralja Bodina, koji je znao da je najbogatiji krstaš, izrazio je želju za mirom i susretom. Nakon sahrane, vojska je nastavila put prema planinama, suočavajući se sa brojnim izazovima na svom putu ka Jerusalimu.