Izložba 'Prenamjena: prostor i riječ' kritički preispituje nasljeđe Kane Radević

Izložba radova 'Prenamjena: prostor i riječ' umjetnice Irene Lagator-Pejović u galeriji MSUCG ne bavi se djelom crnogorske arhitektice Svetlane Kane Radević kroz nostalgiju, već kroz kritičko mapiranje zaborava. 'Svjedočimo surovoj okupaciji neoliberalnog poretka. Osamdesetih, arhitektura je još imala jasnu društvenu funkciju, dok danas privatni interes oblikuje prostor', kazala je Lagator-Pejović.

Fokusirajući se na Kanine projekte nastale u saradnji sa nekadašnjim društvenim preduzećima (Duvanski kombinat, Vodovod i kanalizacija Titograda i Leksikografski zavod Crne Gore), izložba pokazuje kako su ideje javnog dobra, kolektivnosti i prostora namijenjenog čovjeku postepeno ustupile mjesto logici profita, privatizacije i urbanističke devastacije. Projekat je nastao kao odgovor na poziv kustoskinje Natalije Vujošević da se kroz prostor Galerije i Kanino nasljeđe preispitaju odnosi prema javnom prostoru, društvenom nasljeđu, tranziciji, međugeneracijskoj solidarnosti i životnoj sredini.

'Zanimljivo mi je da promišljam Kanina ostvarenja o kojima se manje govori. Riječ je o radovima koji su od šezdesetih godina do danas ostali gotovo nepoznati i nevidljivi. Izložba je i oblik institucionalne kritike inicirane iz same institucije, što ukazuje na mogućnost reparacije na mikroprimjerima, ali i kritika kao poziv na saradnju sa stručnjacima u kulturi koji smatraju da određene vrijednosti treba ponovo učiniti vidljivim', kazala je Lagator-Pejović.

Izložba je postavljena u zgradi nekadašnjeg Leksikografskog zavoda, jednom od poznatih Kaninih projekata iz kasnih osamdesetih. Namjera je da ovaj prostor ne bude doživljen kao pozadina, već ponovo vidljiv kao djelo Kane Radević. Na ulazu publiku dočekuje rad 'Ovo više nije pejzaž. Prostor, riječ, prenamjena' - rasuti komadi bronza i stakla formiraju fragilni pejzaž i istovremeno podsjećaju na specifična staklena rješenja same zgrade.

U radu 'Čitati prostor' zidovi progovaraju kroz jednostavne, ali uznemirujuće intervencije: 'Ovaj zid ne pripada ovdje', upozorava jedan natpis, podsjećajući da dva zida u galeriji nijesu dio originalnog Kaninog projekta. Jedan od centralnih radova, 'Pronađi i upravljaj svim svojim projektima na Google Zemlji', sastoji se od dvije uvećane slike ekrana nastale tokom pretrage aplikacije Google Earth. Dok širi kadar prikazuje Zagorič, uži plan otkriva gotovo nevidljive obrise kompleksa koji je Kana šezdesetih projektovala u saradnji sa preduzećem Vodovod i kanalizacija Podgorica - prostora koji danas postoji gotovo na granici kolektivnog sjećanja.

'Iako formalno podsjeća na spomenik, zapravo je djelo o danas globalnim temama. Kana je reagovala na motive vode, parka i šireg okruženja. U razgovoru sa konzervatorkom Nađom Baković otkrila sam da se taj Kanin autorski kompleks nalazi u park-šumi Zagorič, u vlasništvu Vodovoda i kanalizacije Podgorice, te da se može posjetiti samo uz posebnu dozvolu te ustanove. Kako nije znatno oštećen, važno je razmišljati o tome kako ga učiniti vidljivijim javnosti, jer je i dalje izuzetno relevantan po formi, poruci i temama koje obrađuje', istakla je Lagator.

Dodaje da su ona i Baković uputile inicijativu Upravi za zaštitu kulturnih dobara za zaštitu ovog Kaninog kompleksa. 'Nadamo se da će procedura rezultirati zaštitom', kazala je ona. Na spratu galerije nalazi se rad 'Replika', posvećen atrijumu u dvorištu galerijskog prostora koji je Kana prvobitno zamislila kao teatar pod smokvom - mjesto susreta. Taj prostor, međutim, nikada nije zaživio u skladu sa njenom idejom. U okviru izložbe atrijum je rekonstruisan kroz osam puta umanjenu repliku izvedenu u bronzanom staklu, koja djeluje istovremeno krhko i reprezentativno, poput sjećanja na neostvarenu mogućnost prostora.

Rad 'Spomenik je na Google Earth-u' čine naracija i dvije uvećane slike ekrana nastale tokom pretrage aplikacije Google Earth, na kojima se vide fragmenti Podgorice i obrisi Kaninog spomenika Narodne revolucije iz Drugog svjetskog rata. Lagator podsjeća da je spomenik, tokom procesa takozvane 'izgradnje novog grada' izmješten iz centra u poljoprivredno-industrijsku zonu na periferiji Podgorice.

Lagator-Pejović smatra da crnogorsko arhitektonsko nasljeđe zahtijeva znatno veću pažnju i interdisciplinarni pristup, jer je, kako ističe, Kanino djelo ostalo nedovoljno izučavano iza deklarativnog divljenja. 'Crnogorsko društvo je zanemarilo Kanino djelo iza deklarativnog poštovanja. I pored vrijednog rada kolega koje se bave Kaninim djelom, njena ostvarenja danas su degradirana novom gradnjom u neposrednoj blizini. Njena zaostavština zahtijeva ozbiljan istraživački pristup', smatra Lagator. Podsjeća i na Kanin stav da 'arhitekta radi za društvo, a ne za pojedinca', koji je i jedan od motiva izložbe.

'Svjedočimo surovoj okupaciji neoliberalnog poretka. Osamdesetih, arhitektura je još imala jasnu društvenu funkciju, dok danas privatni interes oblikuje prostor. Zato se izložba bavi pitanjem okupiranja naše percepcije - koliko smo, pod pritiskom kapitala onemogućeni da uočavamo vrijednosti koje nas okružuju', istakla je Lagator.

Lagator-Pejović smatra da Crna Gora svakodnevno svjedoči devastaciji javnog prostora i zanemarivanju modernističkog nasljeđa, koje se danas često tretira kao 'zastarjelo', umjesto kao kulturna vrijednost. 'Za stanje u kojem se danas nalazi arhitektonska baština odgovorni su i institucije i pojedinci. Savremena izgradnja u Crnoj Gori izgubila je etičku dimenziju o kojoj je govorila Kana. To se vidi u gotovo svim novim stambenim blokovima, ne samo kroz estetiku, nego i kroz kvalitet osmišljavanja i realizacije prostora', kaže Lagator.

Posebno kritikuje savremenu urbanizaciju Podgorice, koju opisuje kao grad kojem prijete neprekidni 'zidovi'. 'Danas u Podgorici vidimo velike blokove 'zidova' kakvi su odavno prevaziđeni. Jedno od rijetkih primjerenih rješenja je Blok 5, gdje imate funkcionalnu infrastrukturu i prostor planiran za objektivne potrebe čovjeka. Nasuprot tome, danas su nam nametnuti kilometri 'zidova' kroz koje se jedva možemo probiti, koji javni prostor oblikuju kao da je profitabilni enterijer, stvarajući nam osjećaj da živimo u negativnom prostoru i sjenkama profita i sive ekonomije', istakla je Lagator.