Arhitektura kao kultura

„Arhitektura je kultura“ - poruka je koju je prof. dr Rifat Alihodžić stavio u središte autorske večeri u Podgorici, govoreći o značaju stvaranja prostora koji imaju identitet i umjetničku vrijednost.

Govoreći o odnosu savremene arhitekture i lokalnog nasljeđa, Alihodžić je istakao da pravo arhitektonsko djelo mora imati umjetnički izraz i duh podneblja iz kojeg potiče, upozoravajući na sve prisutniji gubitak autentičnosti pod uticajem globalnih trendova.

Na autorskoj večeri u Biblioteci „Radosav Ljumović“, održanoj u okviru manifestacije „Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori“, Alihodžić je kazao da arhitektura mora biti mnogo više od funkcionalne gradnje, ona treba da nosi umjetnički pečat i odraz prostora iz kojeg nastaje. Alihodžić je naglasio da je arhitektura ,,kraljica umjetnosti“.

- Kada sam dobio poziv za ovo veče, pao mi je na pamet naslov ,,Arhitektura je kultura“. I to zaista jeste tako. Za građevinsko djelo je bitno da ne prokišnjava, da unutra nije zima, ali kada ima onaj umjetnički izraz više, onda zaslužuje epitet arhitekture. Izraz arhitektura i arhitektonsko djelo je danas malo iskompromitovano u masi. Svega pet odsto izrađenih objekata u razvijenom svijetu ima epitet arhitekture - kazao je Alihodžić.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je kolaž kultura koje se prepliću, koje su sa protokom vremena sve bliža jedna drugog. - Moj tim i ja imamo jedan specifičan pristup arhitekturi. To je arhitektura drugačijeg kursa. Na svim balkanskim prostorima postoji nedostatak samopoštovanja. To je jedan minus. Rado gledaju šta se dešava ,,preko plota“ i to pokušavaju da implementiraju u ambijent.

Devedetih godina sam osjetio da je tadašnja moderna prisutna apsolutno svuda. Vi ne možete da osjetite da li je to Beograd, Zagreb, Melburn, Cirih, London, Pariz, jer nema onog lokalnog mirisa. Nisam za folklor, da direktno preuzimamo forme, ali jesam da se to transponuje na način da se prepozna da je nešto odavde - istakao je Alihodžić.

On je podsjetio da je hrvatski pjesnik Tonči Petrasov Marović zapisao da ,,ne treba nikamo ići, nigdje drugdje tražiti, što jest i tu je“. - Što na svijetu ima, ima i kod nas. Napajajmo se onim vrijednostima koje postoje kod nas. Arhitektura koju radi moj tim prepoznaje se da je odavde. Ima atribute prepoznatljivosti na međunarodnoj sceni. Naša djela stvorena po ovom principu se prepoznaju. Svako je original - kazao je Alihodžić.

On je naglasio da je mjerilo za arhitekturu protok vremena. - Koliko su djela preživjela modni trenutak. Najbrže iz mode izlazi moda - istakao je Alihodžić.

Prof. dr Slavica Stamatović-Vučković kazala je da se Alihodžićev radni angažman može podijeliti u tri kategorije - pedagoški, naučno-istraživački i praksa i stručni rad. - Kada je riječ o realizaciji objekata naglasila bih cifru od više od 100 objekata, što je za svako pošovanje. Izdvojila bih ovom prilikom četiri objekta - Dom kulture u Plavu (1990), za koji je Rifat dobio republičku ,,Borbinu“ nagradu za arhitekturu, zatim Gasulhana u Bijelom Polju, Kuća Maslina u Baru i Hadrovića džamija na Draču u Podgorici - istakla je Stamatović-Vučković.

Mirsad Rastoder ocijenio je da je Alihodžić djelima i prosvjetiteljstvom zasadio nesalomive primjere za odbranu od barbarizma. - On promoviše arhitekturu kontinuiteta i približavanja vodi i ambijentu - istakao je Rastoder.