Stefan Bošković o identitetu, porijeklu i patrijarhatu u crnogorskoj književnosti

Stefan Bošković, crnogorski književnik i dramaturg, bavi se pitanjem identiteta kroz svoj roman „Mjesto rođenja“ i scenario za film „Crna truba“. Ova djela, nastala paralelno, istražuju povratak junaka u rodno Grahovo i suočavanje s vlastitim korijenima.

Bošković ističe da ideja o izgradnji identiteta bez suočavanja s porijeklom djeluje kao luksuzna zabluda. U romanu, glavni junak se suočava s verzijom sebe koju je pokušavao da zaboravi. Povratak u zavičaj donosi duboku introspekciju, a Bošković se pita može li se bez ironijske distance ispričati priča o identitetu.

Govoreći o odnosu književnosti i filma, Bošković objašnjava da su roman i film različiti sistemi značenja koji se mogu sukobiti. Vjeruje da roman može zadržati vrijeme, dok film zahtijeva da se to vrijeme pokaže. U tom tom smislu, osjeća napetost između ova dva medija.

Bošković se osvrće i na promjene u crnogorskoj književnosti u posljednjih dvadeset godina, ističući da je scena postala razbijena, a pisci se sve više okreću jedni drugima iz regiona umjesto da pišu o crnogorskim kolegama.

U filmu „Crna truba“, Bošković namjerno eliminira ženske likove osim supruge, kako bi istražio temu patrijarhata. Smatra da takav muški svijet, koji funkcioniše u hijerarhijama, vodi ka propasti, jer se ne preispituje. On naglašava da je savremena crnogorska stvarnost sa svojim apsurdima plodna za pisce, jer je puna kontradikcija.

Na kraju, Bošković se osvrće na mit o junaštvu kao najuporniji crnogorski mit, koji i dalje oblikuje ponašanje ljudi, iako u savremenom životu nema stvarno uporište. Ove teme čine osnovu njegovih djela i pružaju duboku analizu savremenog crnogorskog društva.