Komedija 'Kerovi' istražuje ljudske karaktere

Gotovo svima nam je poznata legenda da pas s vremenom počne da liči na svog vlasnika, ali nakon odgledane komedije 'Kerovi', koja je izvedena druge večeri 1. regionalnog festivala pozorišne komedije 'Zef fest' u KIC-u 'Budo Tomović', nameće se mnogo intrigantnije pitanje: nijesmo li svi mi, zapravo, samo loše dresirane kopije sopstvenih ljubimaca.

Ako je njuška ogledalo duše, onda su glumci Srđan Timarov i Aleksandar Srećković Kubura na podgoričkim daskama uspjeli da razotkriju mnogobrojne dijagnoze savremenog čovjeka. Ova komedija PR Ekvilibrijuma, koju je Erol Kadić režirao po tekstu australijskog glumca, reditelja i pisca Kristofera Dž. Džonsona (u prevodu Milice Mihailović), ide i korak dalje: teza da pas liči na svog gospodara se ne posmatra samo kroz fizičku sličnost (koja je urnebesno naglašena kostimima), već i kroz dijeljenje iste životne tragikomedije u kojoj su uloge počesto zamijenjene, zbog čega granice između dvije i četiri noge u 'Kerovima' makar prividno prestaju da postoje.

Na sceni se smjenjuje 12 pasa, a forma je monološka: glumac-pas se obraća publici. Svaki od dvanaest pasa na sceni funkcioniše kao ogledalo specifičnog ljudskog karaktera i miljea kojem pripada. Predstava se dominantno oslanja na sirovi glumački talenat Kubure i Timarova, koji majstorski koriste ljudski diskurs kako bi opisali pseće stanje, čime se postiže efekat začudnosti. Glumačka igra u ovoj predstavi počiva na virtuoznom spoju ekspresivne mimike i psećih instinkata.

Fizička transformacija glumaca na sceni dostiže vrhunac u onim trenucima kada ljudska motorika ustupi mjesto animalnoj. Od specifičnog, konkretnom psu prilagođenog hoda, preko grimasa i isprekidanog ritma govora, do instinktivnog trzanja mišića i povremenog izbacivanja jezika i dahtanja, Kubura i Timarov vjerno otjelotvoruju karaktere pasa i njihov unutrašnji svijet čine gotovo opipljivim.

Srđan Timarov je za Pobjedu nakon izvođenja istakao da mu je drago što postoji festival koji nosi ime Zefa Bata Dedivanovića. - Znam koliko je teško, ta lična inicijativa Branka Ilića da se desi festival komedije jednom divnom glumcu u čast. Održavati taj dobar duh i na ličnu inicijativu raditi nešto je jako teško, to je uprkos svemu, a ne s vjetrom u leđa – kazao je on, dodajući da su se u KIC-u osjećali jako lijepo.

- Ova sala je za glumca izdašna, glumac se tu osjeća jako dobro. Puna sala je za komediju najbolji afrodizijak. Smijeh je stvar mase, čim je puno ljudi lakše se čovjek razonodi. Puna sala, puno smijeha, dobar razlog da se dođe. Pozorište u najboljem svom dejstvu – istakao je Timarov.

On je ocijenio da komedije na regionalnim scenama ima, ali ne dovoljno, naročito dovoljno kvalitetne. - Biti kvalitetno duhovit je vrlo komplikovano. Ima jeftinog humora koji je banalan i bijedan. Svi pokušavaju. Kad neko to umije, treba obilato da dijeli talenat – rekao je on.

Prema riječima Timarova, humor je izuzetno važan za čovjekovo zdravlje. - Treba održati dobar duh. Lako je biti opor, drzak, ranjiv, toga ima u ogromnim količinama. A razgaliti srce i nasmijati čovjeka na pravi način je za sve nas ljekovito. Liječi i nas koji izvodimo i one koji dođu i nasmijani izađu iz sale. Meni je to kao glumcu misija. Sve rjeđe prihvatam uloge koje su teške, mračne, ilegala, socijala... Ne mogu to više ni da igram, ni da gledam ako nije vrhunski pisac – npr. Šekspir ili 'Edip', kojeg igramo u Beogradskom dramskom pozorištu. Ako nije na tako dobar način doneseno, ja ne radim uopšte. Ne snimam kriminalno, mračno. Ne mogu više tome da svjedočim, nemam odakle, nemam kapaciteta ni nerava za to, a za ovo i te kako imam – rekao je Timarov.

„Kerovi“ su predstava koju je, kako je kazao, iz više razloga jako teško izvoditi. Ima puno elemenata s kojima se treba uhvatiti ukoštac. Kuburi i meni je to izazov. Puno nas umori, ali nam puno radosti donese – rekao je Timarov.

Srđan Timarov je za Pobjedu kazao i da mu je veoma drago što se „podgorička publika otvorila“. - Ono što me posebno raduje, a već decenijama dolazim u Crnu Goru sa raznim teatrima iz Beograda, Novog Sada, jeste da mogu da kažem da se podgorička publika onako baš otvorila, relaksirana i momentalno spremna na igru. Oni su nekad bili dosta tvrđi i teško je bilo zadovoljiti publiku u Podgorici. To mi je prvi utisak bio: 'U, kako su spremni da se igraju, kako lijepo prate i žele da učestvuju' – rekao je Timarov.