Promocija knjige O etnogenezi Crnogoraca

Promocija drugog izdanja knjige “O etnogenezi Crnogoraca” autora Špira Kulišića, održana je u Velikoj sali Opštine Bar, u organizaciji Dukljanske akademije nauke i umjetnosti (DANU). O knjizi su govorili dr Aleksandar Mugoša, predsjednik DANU, dr Srđa Pavlović, istoričar i urednik izdanja i dr Adnan Čirgić, profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost.

Moderator večeri, Neđeljko Đurović, podsjetio je da je studija prvi put objavljena 1980. godine u tadašnjem Titogradu, u izdanju lista “Pobjeda”, te da predstavlja jedno od najznačajnijih djela crnogorske etnologije. Njena centralna teza, prema riječima Đurovića, odnosi se na utvrđivanje autohtonosti Crnogoraca kroz etnološka, lingvistička i filološka istraživanja.

“Obrađujući autohtonost crnogorskog etnosa, Kulišić nije samo opovrgao naučnu tezu da Crnogorci ‘pripadaju srpskoj etničkoj matici koju u sebi nose svi stanovnici dinarskog pojasa’, već je i metodološki opovrgao opasan ideološki mit o ‘čistoći nacija’ na balkanskim prostorima. Kulišić je ovim djelom ukazao i na snažne antropološke, etnološke i jezičke sprege među narodima sa ovog prostora,” naglasio je Đurović.

Knjiga koja je sinoć promovisana, prema riječima dr Aleksandra Mugoše, nije samo naučno djelo, već i poziv na razmišljanje.

„Ona je poziv da se vratimo sebi, da razumijemo ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo kao narod. Kulišić pokušava da odgovori na ključno pitanje, ko su Crnogorci i kako su nastali kao narod. On to ne radi politički, ideološki, on to radi naučno kroz etnologiju, antropologiju, istoriju, kulturu i običaje. Identitet nije jednostavan, već slojevit i gradi se kroz zajednicu i pripadnost,” kazao je Mugoša, dodajući da je očuvanje kulturnog i istorijskog pamćenja ključ opstanka svake zajednice.

O etnogenezici Crnogoraca i o tome kako je ovaj Kulišićev istraživački poduhvat u tadašnjoj Jugoslaviji izazvao politički i naučni “zemljotres”, o njegovom značaju tokom 90-ih godina, ali i o njegovoj bitnosti za naš savremeni trenutak, govorio je urednik izdanja, eminentni istoričar za prostor Balkana i profesor u penziji kanadskog univerziteta Alberta, dr Srđa Pavlović. On je ukazao na značaj vraćanja naučnih rasprava u akademski okvir, izvan dnevno-političkih uticaja.

“To je bila inicijalna kapisla i za ovu knjigu i za konferenciju koju smo imali tim povodom. Drugi nivo motivacije bila je činjenica da je Kulišićeva knjiga štampana u originalu 1980. godine i da je zaboravljena po dizajnu tadašnjih vlasti u SFRJ, a kasnije po dizajnu prvaka hegemonog ekspanzionističkog nacionalizma koji nastoji svakoga dana da stavi šapu na Crnu Goru. Tako da smo željeli da se temeljno obnovi gradivo iz etnologije i zaključili smo da su ovih sto strana Kulišićeve knjige više nego dovoljne da se to uradi, samo bi ih trebalo pažljivo čitati,” navodi Pavlović.

Kulišićeva studija je, prema njegovim riječima, metodološki izuzetno utemeljena i predstavlja primjer kako se piše ozbiljan naučni rad.

“Ona jasno pokazuje da su ideje o etničkoj, nacionalnoj, krvnoj, genetskoj, ili bilo kojoj drugoj, potpuno apsurdne. Miješanja i slojevitost tih miješanja su bila tolika da je nemoguće utvrditi do bilo kog smislenog stepena neku vrstu čistote. Jedini diskurs koji nameće tu potrebu za traženjem čistoće i prebrojavanjem krvnih zrnaca je nacionalistički, bilo da se radi o predatorskom srpskom nacionalizmu ili nekom drugom. Kulišićeva poruka je politička, cilj je da se prepozna proces politizacije nauke,” kazao je Pavlović, podsjetivši da je knjiga nakon objavljivanja izazvala snažne reakcije tadašnjih političkih struktura, upravo zbog toga što je dovodila u pitanje dominantne narative o porijeklu Crnogoraca. Govoreći iz ličnog i profesionalnog iskustva, Pavlović je naglasio da je Kulišić bio naučni autoritet koji je svoje zaključke temeljio na detaljnoj analizi izvora, posebno u oblasti lingvistike i toponimije.

Adnan Čirgić je u izlaganju posebno ukazao na društveni i naučni kontekst u kojem je djelo nastalo, ističući da je u vrijeme socijalističke Jugoslavije postojala snažna ideološka kontrola nad pitanjima identiteta.

„Kulišićeva studija predstavljala je ozbiljan izazov tada dominantnim naučnim stavovima. Ona je, oslanjajući se na arhivsku građu i naučnu metodologiju, osporila brojne uvriježene teze o porijeklu crnogorskih plemena,” kazao je Čirgić, dodajući da i danas postoje otpori prema ovakvim istraživanjima, što potvrđuje njihovu trajnu relevantnost.

U tom kontekstu, navodi Čirgić, ponovno izdanje studije Špira Kulišića o etnogenezi Crnogoraca ima poseban značaj jer, ne samo da vraća u fokus jedno kapitalno djelo, već i podsjeća na njegovu naučnu i društvenu težinu. Kulišićeva studija nastala je u vremenu kada je, uprkos formalnom priznanju crnogorske nacije u socijalističkoj Jugoslaviji, dominirala teza o Crnogorcima kao dijelu srpskog etničkog korpusa. “Zvanična nauka je imala zadatak da ne iskače iz tog okvira, pa ne čudi što su i pokreti poput onog iz 1968. godine, koji su afirmisali crnogorski jezik, književnost i kulturu kao posebne, bili dočekani kao jeres,” ističe Čirgić.

U etnologiji je posebno bio snažan kontinuitet škola koje su Crnu Goru tumačile kao srpski etnički prostor, često se oslanjajući na ideološki oblikovana predanja. Kulišićev rad predstavljao je prekretnicu jer je, analizom istorijskih izvora „razotkrio izmišljene konstrukcije unitarističke nauke,”