Zdravko Đuranović objavio album "S ljubavlju tebi, Podgorice"

U podgoričkoj pjesmi nema prostora za trendove koji brzo dolaze i prolaze. Ovdje se njeguje duh stare Podgorice — onaj koji traje. Naravno, postoji blagi dodir modernog izraza, ali isključivo u granicama koje ne narušavaju umjetničku vrijednost i emociju.

Nadaleko čuveni crnogorski kantautor, muzičar i izvođač izvorne narodne muzike Zdravko Đuranović objavio je prošle sedmice album „S ljubavlju tebi, Podgorice“. Na kompilaciji se nalazi devet pjesama posvećenih glavnom gradu Crne Gore. Đuranović je, u ekskluzivnom intervjuu za Pobjedu, kazao da ovo izdanje u njegovom i više nego bogatom opusu zauzima posebno mjesto kao najintimnije i najzrelije koje je do sada uradio.

- Ovdje se njeguje duh stare Podgorice. Onaj koji traje – jasan je Đuranović. Priznaje da „postoji blagi dodir modernog izraza, ali isključivo u granicama koje ne narušavaju umjetničku vrijednost i emociju“. Ističe i da nikad nije razmišljao o „kompromisima zarad komercijalnosti“. - Vjerujem da publika prepoznaje iskrenost i upravo to je moj put – uvjeren je Đuranović.

Album „S ljubavlju tebi, Podgorice“ donosi šest potpuno novih pjesama, uz tri koje su nastajale u prethodnim godinama i prirodno se uklopile u ovu priču. Svaka numera nosi snažan lični pečat, satkana je od emocija, uspomena i slika Podgorice koje nosim u sebi. To je moj muzički zapis o gradu - iskren, emotivan i prožet dubokom ljubavlju.

Ovaj album se izdvaja prije svega po tekstovima, koji su izašli iz okvira uobičajenog i donose priče, slike i snažnu pjesničku inspiraciju. Muzički, napravili smo spoj tradicionalnog izraza i savremenog pop senzibiliteta, ali bez gubitka autentičnosti. U mom opusu zauzima posebno mjesto, kao možda najintimnije i najzrelije nešto do sada.

- U podgoričkoj pjesmi nema prostora za trendove koji brzo dolaze i prolaze. Ovdje se njeguje duh stare Podgorice. Onaj koji traje... Naravno, postoji blagi dodir modernog izraza, ali isključivo u granicama koje ne narušavaju umjetničku vrijednost i emociju. Nikada nijesam razmišljao o kompromisima zarad komercijalnosti. Ostao sam dosljedan svom izrazu, bez potrebe da se „udvaram“ trendovima. Vjerujem da publika prepoznaje iskrenost i upravo to je moj put.

Reakcije su izuzetno pozitivne, što mi posebno znači jer je riječ o slušaocima istančanog ukusa. Već na prvo slušanje izdvojila se pjesma „Amanet“, u kojoj su se mnogi pronašli. To je za mene najveća potvrda da pjesma živi.

Opstati van trendovske muzike danas jeste izazov, ali nije nemoguće. Autentične pjesme imaju svoju publiku i ona je vjerna. Upravo zahvaljujući tome i dalje možemo da punimo koncertne sale i čuvamo ono što je vrijedno.

Ovaj album je spoj ličnog i kolektivnog sjećanja. U njemu ima mnogo autobiografskog, ali i univerzalnog, onoga što svi dijelimo kada pomislimo na Podgoricu kakva je nekad bila. Pjesme poput „Amanet“, „Dobro jutro Podgorice“, „Nema više dva boema“ i „Stari moj“ nose tu posebnu emociju.

Lična iskustva su snažno utkana u ove pjesme, ali sam uvijek težio da ta emocija postane opšta, da se svako može pronaći u njima. Veza između mene i Podgorice, posebno one stare, osjeća se u svakoj noti.

Za mene je stvaranje pjesme uvijek najveći izazov, jer dolazi iz emocije. Dakle - iznutra. Kada je ona iskrena, publika će je pronaći. Prihvatanje od publike raduje, ali najvažnije je da sam ja zadovoljan onim što sam stvorio.

Nažalost, u Crnoj Gori ne postoji sistemska podrška očuvanju tradicionalnog zvuka, dok se u regionu tome pristupa mnogo ozbiljnije kroz institucije i produkciju. Kod nas taj teret još nose pojedinci.

Danas ima mnogo formule i šablona u muzici. Ono najautentičnije nastalo je u zlatnim decenijama, tih '70-ih i '80-ih. Tehnologija je napredovala, ali čini mi se da je stvaralačka energija oslabila...

„Amanet“ mi je posebno važna pjesma. Doživljavam je kao lični testament. U njoj sam ogolio sve i ostavio dio sebe.

Volio bih da nakon slušanja albuma ostanu emocija i slike, sjećanje na neka ljepša vremena i duh Podgorice kakav pamtimo. Nadam se da će neke od ovih pjesama živjeti dugo, poput „Dva boema“ i „Duša stare Podgorice“.

Pjesma „Sjećaš li se, Goro“ nastavlja moju dugogodišnju tradiciju da za važne državne praznike poklonim novu pjesmu Crnoj Gori. Ona je ispunjena ljubavlju, simbolikom i metaforama. Takođe, nosi snažnu poruku i duboku emociju prema našoj zemlji, koja me uvijek iznova inspiriše.

U narednom periodu fokus je na promociji albuma i novih pjesama, kao i snimanju spota za „Sjećaš li se, Goro“. Takođe, očekuju nas koncerti - 18. maja na Cetinju i 20. maja u Nikšiću - gdje ćemo uživo podijeliti ovu priču sa publikom.

Vještačka inteligencija će sigurno unaprijediti tehnički aspekt muzike, ali vjerujem da ne može zamijeniti emociju. Upravo je emocija ono što čini pjesmu živom. Bez toga, muzika gubi svoju suštinu.